Atentat na Jozu Leutara postao je simbol sustavne nesposobnosti države da se bori protiv organiziranog kriminala, političkih ubijanja i korupcije, koji čine temelj za ozbiljnu nestabilnost u zemlji.
Atentat na hrvatskog doministra unutarnjih poslova Federacije BiH Jozu Leutara, koji je 28. ožujka 1999. godine preminuo od posljedica terorističkog napada, i dalje ostaje nerazjašnjen. Ovaj strašan zločin, koji se dogodio prije više od 26 godina, ujedno je postao simbol ne samo nesigurnosti u BiH nego i ozbiljnog neuspjeha njezina pravnog i policijskog sustava, piše Večernji list BiH.
Leutar, jedan od ključnih hrvatskih političkih aktera i dužnosnika toga vremena, bio je teško ranjen 16. ožujka 1999. godine u sarajevskom naselju Ciglane kada je pod njegov službeni automobil podmetnuta eksplozivna naprava.
Nakon dvanaest dana borbe za život preminuo je u bolnici. Obitelj Leutar i mnogi građani BiH još uvijek čekaju pravdu, koja im izmiče. Istraga o atentatu na Jozu Leutara bila je prepunjena nizom pravosudnih i političkih propusta, a osim toga, nakon istrage i montiranog sudskog procesa protiv Hrvata nestao je i značajan broj dokaznog materijala.
Iako je predmet slučaja preuzet od Tužiteljstva BiH u 2011. godini, istražni postupak nije doveo do konačnog raspleta. U više navrata istraga je bila obustavljana i ponovno pokretana, a sve to upućuje na duboku političku povezanost i zaštitu interesnih skupina koje nisu imale interesa za razotkrivanje pravih počinitelja.
Iako je 2021. godine Ustavni sud BiH ustanovio da su razlozi za neizvršavanje istrage “neprihvatljivi”, slučaj je i dalje bez značajnih pomaka.
Jašarevićev iskaz
Ovaj slučaj jasno pokazuje kako Bosna i Hercegovina nije sigurna zemlja ni pravna država. Umjesto da se borba za pravdu odvija transparentno i odlučno, politika, interesne skupine i duboka država postali su ključni čimbenici koji usmjeravaju tijek istrage i odvraćaju pozornost od stvarnih počinitelja.
Atentat na Jozu Leutara postao je simbol sustavne nesposobnosti države da se bori protiv organiziranog kriminala, političkih ubijanja i korupcije, koji čine temelj za ozbiljnu nestabilnost u zemlji. Slučaj “Leutar” također pokazuje duboku političku podijeljenost unutar BiH, koja je tijekom godina samo sve više rasla.
Mnogi izvori i mediji povezivali su atentat s određenim političkim akterima, a među najčešće spominjanim osobama bio je Nijaz Karkelja, poznat kao “posljednji sarajevski don”. Karkelja, koji je preminuo prije nekoliko tjedana, nikada nije bio ispitan u vezi s Leutarovim ubojstvom.
U tome razdoblju nalogodavcem se, prema iskazu Armana Jašarevića, smatrao Bakir Izetbegović, čelnik Stranke demokratske akcije (SDA), najveće bošnjačke političke stranke. Ove tvrdnje, iako nikada službeno potvrđene, samo dodatno podgrijavaju sumnje u političku povezanost i zataškavanje istine.
Nadalje, kroz pravosudnu trakavicu koja je trajala više godina protiv Hrvata osumnjičenih za planiranje i izvršenje atentata na Leutara vođen je montiran proces pred sarajevskim Županijskim sudom. Proces je, prema mnogim izvješćima, bio neozbiljan i proizvoljan, a završio je oslobađajućom presudom za optužene.
Takav ishod nije iznenadio mnoge s obzirom na to da je suđenje od samog početka bilo pod velikim političkim i medijskim pritiscima, a sama istraga ostala je bez konkretnih rezultata.
Još na vlasti
Istražni postupak bi, kako tvrdi brčanski kriminalac Arman Jašarević, mogao biti potpuno drugačiji da su vlasti ozbiljnije shvatile njegove iskaze. Jašarević je još 1999. godine, nakon što je dao opsežnu izjavu u Tuzli, tvrdio da je bio nazočan sastanku na kojem je planiran atentat, a na kojem su, prema njegovim riječima, sudjelovali poznati sarajevski kriminalci poput Mahira Radže i Fikreta Kajevića, ali i Nijaza Karkelje. Međutim, ni njegov iskaz ni bilo koji drugi ključni dokaz nisu uspjeli pomaknuti istragu prema razjašnjenju ovog tragičnog događaja.
Predmet je ponovno preuzelo Tužiteljstvo BiH, no istraga nije napredovala, a odgovorni nisu kažnjeni. Čak je i Ustavni sud BiH 2021. godine donio odluku da su razlozi zašto istraga nije završena apsolutno neprihvatljivi. Ovaj slučaj jasno upućuje na to da Bosna i Hercegovina nije sigurna zemlja, a njezin pravosudni sustav ni danas nije u stanju osigurati temeljnu pravdu za žrtve političkih atentata.
Politika, duboka država i nesposobnost pravosudnih institucija omogućuju da istina ostane zakopana, a počinitelji i nalogodavci na slobodi. Očito i zbog toga što su ti akteri još uvijek na vlasti.
