Stotine grobova datiranih od petog do sedmog vijeka nove ere, na području koje se proteže od Transilvanije do Engleske, otvarano je u sklopu redovnih pogrebnih običaja kako bi se uklonili artefakti i premjestila tijela.
U 10-15 grobova stopala su uklonjena s mrtvih ili su im lobanje oštećene, što je pokazalo da su živi zabrinuti da umrli ne bi prohodali, rekla je autorica Alison Klevnas, arheologinja i istraživačica s Univerziteta u Stockholmu.
U jednom slučaju u grob je dodan pas. Za ovo je Klevnäs rekla da je “vrlo neobičan primjer” koji pokazuje da ljudi žele udovoljiti umrloj osobi.
“Ono što mi imamo je druga dimenzija prakse sahranjivanja u ovom razdoblju,” rekla je.
Ona je dodala da je većina onoga što znamo o ranom srednjovjekovnom razdoblju proizašlo iz proučavanja ovih grobova.
“Obično se oni prema grobovima i tijelima u njima odnose s potpunom nepažnjom”, rekla je, ali praksa je otkrila da su mrtvi i njihova grobna dobra ostali važni i nakon što su pokopani.
Vremenski rasponi kada je grob bio ponovo otvaran mogli bi se kretati između nekoliko mjeseci i nekoliko desetljeća nakon što je osoba sahranjena, rekla je Klevnäs. Neki grobovi ponovo su otvarani više puta.
Iako se pljačka grobova smatra negativnim činom, Klevnas je kazala da je ponovno otvaranje grobnica “društveno pozitivno”.
Pljačkaši grobova vjerojatno nisu bili odgovorni jer predmeti uklonjeni iz grobova nisu odabrani na osnovu njihove vrijednosti, zaključili su istraživači.
U nekim slučajevima su uzimani broševi i mačevi, dok su vrlo vrijedni predmeti poput ogrlica od zlata ili srebra ostajali, rekli su stručnjaci.
Istraživanje je rezultat zajedničkog napora Klevnas i još četvero arheologa, koji su kombinirali svoje podatke kako bi dobili bolju predodžbu o ogromnim razmjerima ponovnog otvaranja grobova na širokom geografskom području, detaljno opisujući više od tisuću grobova na desetinama nekropola.
“Običaj ponovnog otvaranja proširio se zapadnom Europom krajem 6. vijeka, a vrhunac je dosegnuo u 7. vijeku”, rekla je Astrid Noterman, arheologinja i postdoktorantica s Univerziteta u Stockholmu, koja je proučavala 40 lokacija u sjevernoj Francuskoj.
“U većini područja taj običaj prestaje u kasnom 7. vijeku, tako da mnoga groblja imaju posljednju fazu pokopa bez ponovnog otvaranja.”
Klevnas je rekla da sada želi ispitati zašto su ljudi pokopavali predmete s mrtvima i značenja različitih vrsta grobnih dobara.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Antiquity.
