ČEŠĆA JE KOD ŽENA – Stresna (Takotsubo) kardiomiopatija: Brka se sa srčanim udarom! Liječnik otkriva uzroke i kako se dijagnosticira
Stresna kardiomiopatija je srčano stanje koje je često izazvano stresnim situacijama i ekstremnim emocijama. Također može biti potaknuto ozbiljnom tjelesnom bolešću ili operacijom. Obično je privremeno, ali neki se ljudi mogu i dalje osjećati loše nakon što se bolest izliječi.
Osobe sa stresnom kardiomiopatijom mogu osjetiti iznenadnu bol u prsima ili misliti da imaju srčani udar. Stresna kardiomiopatija zahvaća samo dio srca, u kojem se nakratko prekida normalna opskrba krvlju. Ostatak srca nastavlja raditi normalno. Ponekad se srce jače steže.
Stresna kardiomiopatija još se naziva i:
Takotsubo kardiomiopatija
rekurentna Takotsubo kardiomiopatija
sindrom slomljenog srca
sindrom apikalnog baloniranja.
Stresna kardiomiopatija – uzrok
Točan uzrok stresne kardiomiopatije nije jasan. Smatra se da val hormona stresa, poput adrenalina, može nakratko oštetiti srce nekih ljudi. Privremeno stiskanje velikih ili malih arterija srca može igrati ulogu u razvoju sindroma slomljenog srca. Osobe koje imaju stresnu kardiomiopatiju također mogu imati promjenu u strukturi srčanog mišića.
Čimbenici rizika za razvoj stresne kardiomiopatije uključuju:
spol – češća je kod žena nego kod muškaraca
dob – većina ljudi je starija od 50 godina
stanja mentalnog zdravlja – osobe koje su imale ili imaju anksioznost ili depresiju.
Intenzivan fizički ili emocionalni događaj često dolazi prije stresne kardiomiopatije. Sve što uzrokuje snažnu emocionalnu reakciju može potaknuti ovo stanje.
Stresori uključuju sljedeće:
vijest o smrti voljene osobe
loše financijske vijesti
pravni problemi
prirodne katastrofe
prometne nesreće
pogoršanje kronične medicinske bolesti
novodijagnosticirano zdravstveno stanje
kirurški zahvat
boravak na jedinici intenzivne njege
upotreba ili odvikavanje od nedopuštenih droga.
Takotsubo kardiomiopatija također je prijavljena nakon situacija gdje je skoro došlo do utapanja.
U sustavnom pregledu 104 slučaja Takotsubo kardiomiopatije (1965. – 2013.) istraživači su primijetili da su mladi pacijenti s Takotsubo kardiomiopatijom češće bile žene i da je vjerojatnije da će fizički stres pogoršati Takotsubo kardiomiopatiju nego mentalni stres.
Takotsubo kardiomiopatija – simptomi
Simptomi stresne kardiomiopatije mogu se osjetiti u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon stresnog događaja. Oslobađanje hormona stresa privremeno omamljuje srčani mišić, stvarajući simptome slične tipičnom srčanom udaru. Znakovi i simptomi stresne kardiomiopatije uključuju:
iznenadna, jaka bol u prsima (angina)
kratkoća daha
slabljenje lijeve klijetke srca
nepravilni otkucaji srca (aritmije)
nizak krvni tlak (hipotenzija)
lupanje srca
nesvjestica (sinkopa).
Budući da stresna kardiomiopatija ima simptome poput srčanog udara, lako ih je pobrkati. Oba stanja uzrokuju otežano disanje i bol u prsima. Pacijenti sa sindromom slomljenog srca nemaju začepljene koronarne arterije i obično nema trajnog oštećenja srca te dolazi do brzog i potpunog oporavka.
Komplikacije stresne kardiomiopatije su rijetke (javljaju se kod 20 % pacijenata), a mogu uključivati:
plućni edem
ruptura lijeve klijetke srca
blokada protoka krvi iz lijeve klijetke
zastoj srca
krvni ugrušak u stijenci lijeve klijetke
hipotenzija (nizak krvni tlak)
abnormalni srčani ritam (aritmija)
kardiogeni šok
blokada srca
smrt.
Stresna kardiomiopatija – dijagnoza i liječenje
Stresna kardiomiopatija često se dijagnosticira na hitnom prijemu ili u bolničkom okruženju jer simptomi oponašaju one srčanog udara.
Za dijagnosticiranje sindroma slomljenog srca potrebni su detaljno uzimanje osobne i obiteljske anamneze, postavljanje pitanja o nedavnim stresnim događajima te fizikalni pregled.
Ljudi koji imaju stresnu kardiomiopatiju obično nemaju simptome srčane bolesti prije nego što se stanje dijagnosticira.
Testovi koji pomažu u dijagnosticiranju sindroma slomljenog srca uključuju:
krvne pretrage – ljudi koji imaju stresnu kardiomiopatiju često imaju povišene razine tvari koje se nazivaju srčani enzimi u krvi
elektrokardiogram (EKG) – ovaj brzi test mjeri električnu aktivnost srca; ljepljivi flasteri koji se zovu elektrode stavljaju se na prsa, a ponekad i na ruke i noge; žice povezuju elektrode s računalom koje prikazuje rezultate testa; EKG pokazuje koliko brzo ili sporo kuca srce; EKG kod sindroma slomljenog srca izgleda drugačije od onog za srčani udar
koronarografija – provjerava ima li začepljenja srčanih arterija; radi se kako bi se isključio srčani udar; ljudi sa sindromom slomljenog srca često nemaju nikakve blokade; liječnik umetne dugu, tanku fleksibilnu cijev koja se zove kateter u krvnu žilu, obično u preponama ili zapešću; vodi se do srca, a kontrast teče kroz kateter do arterija u srcu; boja pomaže da se arterije jasnije vide na rendgenskim slikama i videu; nakon što postane jasno da nema srčanog udara, liječnik provjerava jesu li simptomi uzrokovani sindromom slomljenog srca
ehokardiogram – koristi ultrazvučne valove za stvaranje slika otkucaja srca; prikazuje kako krv teče kroz srce i srčane zaliske; može vidjeti je li srce povećano ili ima neobičan oblik; ove promjene mogu biti posljedica stresne kardiomiopatije
MRI srca – ovaj test koristi magnetska polja i radio valove za stvaranje detaljnih slika srca.
Ne postoje standardni tretmani za stresnu kardiomiopatiju. Liječenje je slično liječenju srčanog udara sve dok dijagnoza nije jasna.
Većina ljudi ostaje u bolnici dok im ne bude bolje. Mnogi ljudi sa sindromom slomljenog srca potpuno se oporave unutar mjesec dana.
Ehokardiogram se radi otprilike 4 – 6 tjedana nakon prvih simptoma, kako bi se potvrdilo da je došlo do regresije bolesti. Ponekad se stresna kardiomiopatija ponovno javlja nakon liječenja.
Nakon što postane jasno da je sindrom slomljenog srca uzrok simptoma, mogu se dati lijekovi za smanjenje opterećenja srca. Lijekovi također mogu pomoći u sprječavanju daljnjih epizoda.
