Zanimljivo razmišljanje dobili smo od studentice iz Mostara koja kaže da je na završnoj godini studija i da se svega nagledala i naslušala za vrijeme svog studiranja. Njeno pismo koje smo dobili na mail portala HERCEGOVINA.in prenosimo u cijelosti:
Pozorno pratim situaciju oko svega što se događa na Sveučilištu u Mostaru. Nisam ni jednoj strani, jer mi studenti trebamo biti svi na istoj. Politiziranje i osobni sitni interesi su nas ionako stavili u podređeni položaj. Nije mi jasno ni zašto sada studentski prosvjedi pod krinkom za naše dobro kada je očito da su neke druge igre u pitanju. Ne može mene predstavljati ulica pogotovo ulica koja pjeva kafanske pjesme pred našim Rektoratom. Svi smo imali pravo birati i biti birani. Imamo Studentski zbor i mi smo ga birali.
Naravno da bi i ja bila sretna da je studiranje jeftinije. Svaki student je teret svojim roditeljima. Oni su naši bankomati jer da nije njih ni mi ne bi imali mogućnost studirati. Nažalost veliki broj mojih kolega i kolegica to zlouporabljava, te taj teško stečeni novac olako troši na provode i izlaske. Moja kolegica s faksa kaže da je za normalnu nastavu jer će tako njeni starci platiti stan u Mostaru u kojima će ona organizirati tulume!!! Nažalost ona nije sama u takvom razmišljanju i baš njih briga što se upravo na takvim zabavama najlakše pokupi virus i što bi ona sutra bezbrižno došla na faks i ugrozila sve nas oko sebe.
Mi studenti trebamo biti temelj društva. Na nama će sutra biti svijet, i valjda se pripremamo za takvo nešto. Da bi postali neko i nešto na ponos svojim roditeljima onda moramo opravdati njihovo povjerenje učenjem i znanjem, a ne organiziranjem tuluma i zabava. Mlada sam i nemam ništa protiv izlazaka i zabava, ali sada u ovom trenutku suluda su mi takva razmišljanja.
Čitam i komentare oko ovih studentskih zahtjeva koji su napisani na bosanskom jeziku. I da protivim se tom jeziku, većini zahtjeva ne, ali jeziku i politizaciji da. Da sam htjela studirati na tom jeziku izabrala bi fakultet u Istočnom Mostaru ili Sarajevu. Danas bar svako ima pravo na izbor i neka sam izabere svoj put. Možda će jednoga dana ovo sve biti samo nešto kao ružan san, ali iz ove kože ne možemo.
Studenti su avangarda društva i studenti su se u povijesti za puno toga izborili. Ne sumnjam da među mojim kolega i kolegicama ima dovoljno snage, volje i pameti da se izborimo za svoja prava bez uplitanja politike i bez pritisaka. Idući puta tko se odazove na prosvjede neka napiše parolu zahvale našim bankomatima, našim roditeljima. Mi smo njihov teret u ova ružna vremena i moramo biti svjesni da se svi skupa moramo boriti da iz ovoga izađemo sa što manje posljedica. Dragi moji kolege i kolegice razmislite malo o ovome, naša borba ne smije i ne treba stati. Samo zajedno možemo uspjeti, i za sve što nam se dogodi dobro ili loše sami ćemo biti krivi.
