Resurse trošimo osamdeset posto brže nego ih planet može obnoviti. Donesena važna klimatska presuda
Presuda u Haagu
Jučer, 24. srpnja, osam dana prije nego lani, iscrpili smo sve prirodne resurse koje planet može obnoviti tijekom cijele godine. Od danas pa do kraja 2025., živimo – klimatski, energetski i ekološki – na kredit. Preciznije: ulazimo u ekološki minus, a taj dug iz godine u godinu samo raste.
Ekološki dug mjeri razliku između onoga što Zemlja može prirodno obnoviti i onoga što mi, ljudi, potrošimo. Trenutno trošimo resurse 80 posto brže nego što ih planet može regenerirati, što znači da živimo kao da imamo gotovo dva planeta na raspolaganju.
Pomicanje granica
Prema najnovijim podacima organizacije Global Footprint Network koja izračunava dan kada Zemlja ulazi u ekološki minus i Sveučilišta York, već od danas koristimo resurse koje planet više ne može nadoknaditi, čime dodatno povećavamo već postojeći ekološki dug koji trenutačno od početka mjerenja 1970-ih iznosi zastrašujuće – 22 godine. Drugim riječima, i kada bismo odmah zaustavili svako daljnje prekomjerno trošenje, prirodi bi trebalo više od dva desetljeća da se oporavi.
– Svake godine iznova pomičemo granice do kojih si dopuštamo ekološku štetu – već sada dugujemo planetu barem 22 godine obnove, i to u savršenom scenariju u kojem zaustavljamo daljnju štetu već danas. Želimo li i dalje zvati ovaj planet svojim domom, moramo ambiciozno krenuti prema prilagodbi većoj nego ikad prije i ublažavanju počinjene štete, ističe Nataša Kalauz, izvršna direktorica WWF Adrije, jedne od najvećih i najuglednijih svjetskih nezavisnih organizacija za zaštitu prirode.
Iako je Dan ekološkog duga relativno stabilan posljednjih deset godina, i dalje svake godine dolazi sve ranije. Tijekom pandemije 2020. godine došlo je do kratkog predaha – Dan ekološkog duga tada je zabilježen tek 22. kolovoza, najkasnije u posljednjih pola stoljeća. Zatvorene tvornice, prazni gradovi i zaustavljeni promet donijeli su privremeno olakšanje planetu. No već sljedeće godine sve se vratilo na staro. U 2021. i 2022. godini datum se pomaknuo unazad – na 29. i 28. srpnja – što znači da smo prirodne resurse iscrpili još ranije. U 2023. i 2024. godini datum je nakratko pomaknut na početak kolovoza, no ne zato što smo trošili manje, nego zbog nove metodologije i preciznijih podataka o globalnoj potrošnji.
– Za postizanje cilja UN‑ovog IPCC‑a smanjenja emisija ugljičnog dioksida za 43 posto do 2030., potrebno je pomaknuti Dan ekološkog duga unatrag čak 19 dana godišnje tijekom sljedećih sedam godina, upozorili su iz Global Footprint Networka 2023. kada se, zbog nove metodologije izračuna, Dan ekološkog duga pomaknuo na početak kolovoza. No, trendovi pokazuju da se svijet kreće u suprotnom smjeru.
Povijesni zaključak
No, osim ekološke i moralne, sve više se otvara i pravna dimenzija klimatske odgovornosti. Pod snažnim pritiskom otočne države Vanuatu, Ujedinjeni narodi zatražili su od Međunarodnog suda pravde (ICJ) tumačenje ključnih pravnih pitanja vezanih uz klimatsku krizu. Ono što je počelo kao studentska inicijativa pretvorilo se u povijesni trenutak: svjetska pravna elita pozvana je da razjasni što države smiju i moraju kad je riječ o zaštiti Zemljine klime. U prosincu prošle godine, Palača mira u Haagu bila je pozornica nečega što su promatrači nazvali »David protiv Golijata«. U ročištima bez presedana, više od 100 država i međunarodnih organizacija iznijelo je svoja stajališta – najviše u povijesti Suda – a mali otoci dobili su prostor koji im inače nije dostupan u globalnim pregovorima. U povijesnom mišljenju, Međunarodni sud pravde (ICJ) presudio je da države koje krše svoje klimatske obveze postupaju nezakonito i da bi najpogođenije zemlje mogle tražiti odštetu.
Sud je jednoglasno zaključio da države imaju stroge obveze zaštititi klimatski sustav i da ta zaštita mora obuhvatiti i buduće generacije. Najsporniji, ali ključni zaključak glasi: pravne posljedice mogu uključivati reparacije za štetu koju su pretrpjele ranjive države. Dokazivanje uzročno-posljedične veze je izazovno, ali – kako ističu suci – nije nemoguće.
– Klimatske promjene su hitna i egzistencijalna prijetnja, naglasio je predsjedavajući sudac Yuji Iwasawa. Sud je odbacio argumente velikih onečišćivača da su postojeći klimatski sporazumi dovoljni te potvrdio da države imaju »stroge obveze« zaštititi klimatski sustav – ne samo za sadašnje, nego i buduće generacije.
Ovo mišljenje dolazi u trenutku kada pregovori na političkoj razini ne daju željene rezultate, a veliki zagađivači često izbjegavaju obveze dogovorene Pariškim sporazumom. Pravna borba za klimu stoga sve više seli u sudnice – jer klimatske promjene, kako kaže fidžijski student Vishal Prasad koji je pokrenuo inicijativu, živimo svakodnevno.
Hrvatska potrošila svoje resurse već 27. travnja
U našoj regiji situacija je još alarmantnija. Hrvatska je svoj Dan ekološkog duga obilježila već 27. travnja, više od mjesec dana ranije nego lani. Slovenija je granicu prešla 8. travnja, Crna Gora 24. travnja, Srbija 8. svibnja, a Bosna i Hercegovina 17. svibnja. Jedino Albanija, s datumom 13. rujna, i dalje ostaje unutar ekoloških granica znatno duže od svojih susjeda.
Datum ulaska Hrvatske u ekološki dug znači da građani Republike Hrvatske troše resurse koji odgovaraju dugotrajnom kapacitetu planeta, već tri mjeseci ranije nego što je globalni datum (27. srpnja). Trend ranijeg ulaska ukazuje na rast ekološkog otiska, odnosno da Hrvatska troši više prirodnih resursa nego što ih njezini ekosustavi mogu obnoviti.
Papa Lav XIV.: Zemlja trpi zbog pohlepe
Početkom srpnja i papa Lav XIV. upozorio je na opasnosti klimatskih promjena. »Ekstremni prirodni fenomeni uzrokovani klimatskim promjenama izazvanim ljudskom aktivnošću rastu po intenzitetu i učestalosti, a da ne govorimo o srednjoročnim i dugoročnim učincima ljudske i ekološke devastacije koje uzrokuju oružani sukobi«, naveo je u pismu. Lav XIV. je napisao da se u raznim dijelovima svijeta »naša Zemlja pustoši«. »Sa svih strana«, nastavlja papa, »nepravda, kršenja međunarodnog prava i prava naroda, teške nejednakosti i pohlepe koja ih potiče dovode do deforestacije, zagađenja i gubitka bioraznolikosti«. Nasljednik pokojnog pape Franje upozorio je da se srednjoročni i dugoročni učinci »ekološke devastacije« ne uzimaju dovoljno u obzir.
