Laura Latina Zovko, magistra kineziologije iz Međugorja i trenerica u brojnim sportskim kolektivima diljem Hercegovine, ovog srpnja boravi daleko od doma, u afričkom selu Mwakapanuduli, gdje volontira u sklopu misijske pomoći. S njom se na ovom putovanju nalazi i njezina sumještanka Marija Zorka Vasilj.
U razgovoru za medjugorje-info.com, Latina je otvoreno podijelila svoje dojmove i duboko emotivno iskustvo koje proživljava u Africi. Njezine riječi, koje prenosimo u cijelosti, svjedoče o snazi susreta s jednostavnošću, ljubavlju i istinskim vrijednostima.
U razgovoru za medjugorje-info.com, Latina je otvoreno podijelila svoje dojmove i duboko emotivno iskustvo koje proživljava u Africi. Njezine riječi, koje prenosimo u cijelosti, svjedoče o snazi susreta s jednostavnošću, ljubavlju i istinskim vrijednostima.
“Odvijek sam imala želju doći u Afriku, volontirati u Africi. Ali nekako uz toliko obaveza uvijek je to padalo u neki drugi plan. Sad mi je žao što sam toliko čekala da dođem. Kad mi je Zorka spomenula tu ideju, nisam mislila da ću moći to iskombinirati. Ali eto uz nju takvu kakva je, velika srca i punu energije s darom spajanja ljudi; i Josipa koji uvijek nađe rješenje za sve na najjednostavniji i ujedno najbolji mogući način; naravno da Bog providi put.”
Dolazak u Afriku bio je prekretnica, iako su, kako kaže, došle s namjerom pomoći drugima, osjećaj je da su zapravo one bile te koje su dobile više.
“Došli smo tu pomoći njima, njih nečemu naučiti ali imam osjećaj da smo puno više mi naučili od njih. Vratili su me ka onome što je istinski bitno, onim istinskim vrijednostima koje većinom uzimamo zdravo za gotovo. Provodeći vrijeme s njima naši ‘problemi’ kao da nisu više bili problemi. Nisu se mogli nazvati problemima. Gledajući njih koliko malo imaju, a koliko su velika srca. Gdje god dođemo primaju nas velikih osmijeha i sjajnih očiju. Trče u zagrljaj i istinski zagrle, puni ljubavi, uvijek s velikom poniznosti i uvijek s najboljom namjerom. U svijetu gdje je to postalo nešto već zaboravljeno, oni ukazuju koliko je jednostavno biti dobar.”
Ovo iskustvo za Latinu nije samo volontiranje, ono je duhovna obnova i povratak onome što je istinski važno.
“Ispunili su me nečim neobjašnjivim. Pokazali mi ponovno tu iskrenu dobrotu i prave vrijednosti. Naučili me većoj poniznosti. Približili još više Bogu”, rekla je Laura Latina Zovko za naš medjugorje-info.com.
