Bilo je to dugo toplo mostarsko ljeto, a Zrinjski je ionako visoke temperature u gradu na Neretvi podigao za nekoliko stupnjeva više. Mostar i Zrinjski cijelo su ljeto bili na nogometnoj karti Europe, a samo milimetri dijelili su Plemiće od jeseni u Europi. Iako ostaje žal za nesretnim ispadanjem od Slovana mora se priznati da je Zrinjski napravio jedan ogroman iskorak u svim segmentima.
Prvi segment je igra Plemića. Zrinjski je pod Jakirovićem izgledao moćno u Europi. Igrao je HŠK Zrinjski osam utakmica u Europi i niti u jednoj Plemići nisu razočarali. Samo manjak iskustva i sreće spriječili su Plemiće da prođu prvo Sheriff, pa onda i Slovan. U međuvremenu su Jakiroviće trupe nadigrale i izbacile Tiranu i Tobol. Nije mala stvar igrati ravnopravno, pa i biti bolji od četiri državna prvaka koji imaju puno veće proračune od Zrinjskog.
Ono što još svakako vrijedi istaći jeste da su sve domaće utakmice Plemići igrali na svom stadionu i nisu kao što je to bio slučaj prije nekoliko godina domaćinstvo morali potražiti na Širokom brijegu ili negdje drugo. Ulaznice za utakmice protiv Sheriffa i Slovana naprosto su razgrabljene, pogotovo protiv prvaka Slovačke kada je sve planulo za samo 24 sata. Stadion je također bio ispunjen do posljednjeg raspoloživog mjesta i protiv Tirane i Tobola.
Da je kapacitet stadiona bio nekoliko puta veći i te bi se karte rasprodale. Zrinjski je brand na čije utakmice dolaze navijači iz cijele Hercegovine, velikog dijela Bosne, ali i iz svih krajeva Hrvatske. Svi ti navijači su zaslužili ovo europsko ljeto i uživali su skupa sa svojim Plemićima u svakoj od utakmica. Mostarski vreli dani i vrele noći bile su dani i noći Zrinjskog. Utakmice Plemića bile su mjesta gdje ste mogli sresti i vidjeti stare prijatelje, pogotovo one koji su otišli u inozemstvo pa su svoje godišnje odmore ravnali po kalendaru utakmica Zrinjskog. Pamtit će se i masovna gostovanja u Tiranu i Bratislavu, kao i odlazak u Moldaviju i onih šest veličanstvenih koji su bili u Kazahstanu.

Pamtit će se i onaj veličanstveni doček u Zračnoj luci Mostar nakon utakmice u Kazahstanu u sitne noćne sate. Zrinjski je opravdao i osvjetlao obraz cijele BiH čiji je prvak bio sedam puta. Zrinjski je ponos Mostara i Hercegovine. Europska priča je zaključena i svaki navijač može biti zadovoljan učinjenim u ovoj sezoni. Sada se okrećemo domaćem prvenstvu i krećemo po novi, osmi naslov prvaka a onda opet tko zna možda opet u Bratislavu, a možda ovaj puta u Firenzu. London ili Madrid. Lopta je okrugla i svi danas igraju nogomet, i da igra ga i ovaj naš Zrinjski ravnopravno s klubovima koji su godinama redoviti sudionici europskih natjecanja. Ako je itko to zaslužio onda su to navijači. Isti oni navijači koji su ne tako davno putovali po zabitima Bosne i Hercegovine i sanjali ono što je sada postalo java.
HERCEGOVINA.in