18. listopada Crkva liturgijski časti svetoga Luku, pisca trećega evanđelja i Djela apostolskih, vjernog pratitelja svetoga Pavla, liječnika i kroničara koji nam je ostavio mnogobrojne detalje iz života apostola i prve crkvene zajednice.
Iako sveti Luka nije izravno poznavao Isusa Krista, nego je bio učenik apostola, svjedočanstvo vjere prve Crkve i svjedočanstvo vlastite vjere ostavio je zapisano u dvama spisima – Evanđelju po Luki i Djelima apostolskim.
Luka je rođen u Antiohiji, tadašnjoj rimskoj pokrajini Siriji, a današnjem gradu Antakya na jugu Turske, oko 10. godine. Bio je liječnik, pa je razumljivo što će i u svojim spisima davati na važnosti Isusovim čudesima, posebno izlječenjima, koje obično opisuje detaljnije i s većim emocionalnim naglascima. I drugi njegovi opisi događaja i osoba prve Crkve pokazuju da je sveti Luka bio vrlo osjećajan, a također se može uočiti velika preciznost kada su u pitanju povijesne okolnosti. U tom smislu upravo kod njega nalazimo veoma lijepe opise Marije i događaje iz Isusova djetinjstva, što njegovu Evanđelju još više daje na vrijednosti.
Antiohija je bila važno kršćansko središte u kojemu su djelovali sv. Petar, sv. Pavao i sv. Barnaba, pa je sveti Luka najvjerojatnije upravo od njih i primio Radosnu vijest, a poseban mu je u tom smislu bio uzor i učitelj sveti Pavao, kojemu se kao pratilac pridružio na njegovu drugom misijskom putovanju i ostao sve do Pavlove smrti, podnoseći zajedno mnoge nevolje i progone, a o svemu tome ostavio je detaljno svjedočanstvo u Djelima apostolskim.
Nakon Pavlove mučeničke smrti 64. god. nastavio je sam naviještati Evanđelje, ali nema pouzdanih povijesnih podataka je li njegovo područje djelovanja bila Dalmacija, kako neki smatraju, ili možda Galija, Italija, Egipat ili pak Grčka. Ni o njegovoj smrti nema sigurnih podataka, pa je tako prema nekima umro sa 74, a prema drugima s 84 godine, prema jednima je umro prirodnom smrću, a prema drugima podnio je mučeništvo, te je prema jednima svoj ovozemaljski život završio u Bitiniji, a prema drugima u Boeciji u Grčkoj.
Prema predaji, sveti Luka je bio i slikar koji je napravio više slika Djevice Marije, pa je stoga i razumljivo što se češće u umjetnosti prikazuje kako crta Gospu. Također se u slikarstvu nerijetko prikazuje s knjigom i pisaćim, liječničkim ili slikarskim priborom. U ikonografiji ga se pak obično prikazuje simbolom vola ili krilatog teleta, a po tumačenju predaje to bi se povezivalo s njegovim češćim isticanjem Krista kao svećenika, te bi u tom smislu vol bio simbol Onoga koji se žrtvuje za druge.
Sveti Luka se štuje kao zaštitnik liječnika, bolesnika, slikara, umjetnika, pisara, mesara, staklara itd., a da je u hrvatskom narodu rado čašćen svetac svjedoče i mnogobrojne crkve posvećene njemu u čast.
Molitva svetom Luki
Ljubljeni i sveti liječniče, bio si oživljen ljubavlju Duha Svetoga.
U vjernom opisu Isusove osobe kao čovjeka, opisao si i Njegovo božansko suosjećanje za sva ljudska stvorenja.
Učini naše liječnike da budu profesionalni kao što si ti bio i izmoli da budu bogati božanskim milosrđem prema svojim pacijentima.
Osposobi ih da liječe bolesna tijela I bolesne duše, kojih je toliko mnogo danas.
Amen.
