Svjedočanstvo: Čudotvorna medaljica je doista čudesna .Iskustvo koje je o. A.J. Hardon imao sa čudotvornom medaljicom promjenilo mu je život, osnažilo njegovu vjeru, ufanje i ljubav.
Naime, prije nego je postao svećenik slušao je jednog svećenika koji je govorio o čudotvornoj medaljici, kao o onoj koja „stvarno funkcionira“. A.J. Hardon kaže da nije bio vrsta osobe koja bi nosila medaljice. Nije stoga bio baš impresioniran onim što je slušao.
Ipak, stavio je svoj potpis na papir da želi kopiju teksta o medaljici i formulu na latinski za blagoslov medaljice te upis u Bratovštinu čudotvonre medaljice. Kad je nakon dva tjedan dobio te materijale stavio ih je u časoslov i zaboravio na to.
Početkom sljedeće godine bio je poslan da bude dva tjedna pomoćnik bolničkom kapelanu.
Između ostalih bolesnika koje je posjetio bio je i devetogodišnji dječak. Bio je dva tjedna bio u komi, ne dajući nikakvih znakova tijelom. Stanje je bilo takvo da su sve samo pitali hoće li preživjeti. Prema dijagnozi imao je trajno oštećenje mozga.
Nakon što je o. Hardon utješio roditelje i kanio otići, na pamet mu je pala čudotvorna medaljica i riječi onog svećenika „Čudotvorna medaljica stvrano funkcionira!“ Pomislio je kako nema što izgubiti. Kod sebe nije imao medaljicu te je tražio tko bi imao i našao kod jedne medicinske sestre. Trebalo je tu medaljicu staviti dječaku oko vrata ali nije imao ništa osim što mu je opet donijela medicinska sestre – plavu vrpcu. Osjećao se glupo s medaljicom i plavom vrpcom, ali učinio je što je nakanio: izmolio molitvu kojom se dječak pridružuje u Bratovštinu čudotvorne medaljice. Čim je završio molitvu – dječak je otvorio oči i upitao: „Mama ja bih sadoled!“ Nastavio je pričati sa svojim roditeljima.
Svi su ostali u čuđenju. Pozvali su doktora koji je dao dopuštenje da dječak može nešto pojesti. Sutradan su nastavili pretrage. Činilo se da je dječak sasvim u redu. No ostavili su ga tri dana na pretragama sve dok nisu ustanovili – da je dječak potpuno ozdravio!
www.medjugorje-news.com/magnifikat.hr
