Gdje se u Bosni i Hercegovini može pojesti najbolja janjetina u pravom domaćem ambijentu? Teško pitanje, jer konkurencija je prilična. Ali, mnogi gurmani, od Zageba do Sarajeva, bez premišljanja će odgovoriti: kod Udovica, u mjestu Sretnice.
Ni cijena od 40 KM po kilogramu za ljubitelje dobrog zalogaja nije problem, jer se uz janjetinu i druga domaća jela nudi i mirisna domaća pogača i salate od hercegovačkog povrća.
Priču o restoranu i vinariji „Udovice“, jednom od najuspješnijih obiteljskih poduzeća u Hercegovini, utemeljile su, davne 1953. dvije mlade seoske udovice, jetrve Kata i Ruža Kordić. U kasnim dvadesetim godinama, ostale su, usred pasivnog hercegovačkog pejsaža, u trošnj kućici same sa šestoro male djece: Kata je imala tri kćeri, a Ruža tri sina. Mogle su kukati i bogoraditi, ili zavrnuti rukave i prihvatiti se posla. Energične udovice su izabrale teži put.
Odlučile su da rade ono što znaju: od povrća iz svoje bašte i mesa od stoke koju su same uzgojile, spremale su jednostavna, ali slasna domaća jela za radnike – težake i rijetke putnike. Uskoro se od Mostara do Čitluka pročula njihova kuhinja i odomaćio se izraz: „jest ćemo kod udovica.“ Bilo je to, dakle, desetljećima prije nego što je u našim krajevima počela promocija ženskog poduzetništva i 30 i kusur godine prije nego što se u Međugorju kod Čitluka prvi put ukazala Gospa, a Sretnice se našle na putu ka najpopularnijoj destinaciji vjerskog turizma u BiH.
Spremajući domaće delicije, udovice su odškolovale i izvele na put svoje šestoro djece, a jedan od njih, Ružin unuk Filip je nastavio obiteljsku tradiciju. Jela po receptu njegovih baka, proslavila su restoran „Udovice“, koji i danas krase kredenci i tave iz Katinog i Ružinog doba. Uz lokalne mještane, ovdje često objeduju diplomati, biznismeni i bogati turisti iz Italije, Dalmacije, Zagreba, Banje Luke, Sarajeva…
Zanimljivo je da do devedesetih restoran nije bio registriran, ali su vlasti, u znak poštovanja prema hrabrim i vrijednim ženama, gledale kroz prste „sivoj ekonomiji“ u režiji bake Kate i bake Ruže. A njihov portret i danas zauzima počasno mjesto u restoranu, koji posluje pod geslom „stari recepti u novom vremenu“.
Mjesto Sretnice na uzvisini na pola puta od Mostara ka Međugorju, dio je sela Kruševo. Mada se pouzdano ne zna podrijetlo imena, Sretnice su vjerojatno i nazvane po tome, ali se i danas u šali kaže da se tako zove jer tu žive sretne žene.
