Smjestio se u kotlini, u srcu Hercegovine.
Venama mu teče zelenooka ljepotica Neretva koju ljubi sestra Radobolja.
Stražu čuvaju planine i brda koja ga okružuju.
Mnogi znani i neznani umjetnici ga opisaše, opjevaše i naslikaše.
Nikog ne ostavi ravnodušnim.
Prkosi svemu, a ponajviše pustoši.
Odoše mu “djeca” s njegovih obala.
Čujem ga noću kako uzdiše za njihovim koracima i smijehom.
Boji se i on samoće.
Na njega će i kazati svašta, ali opet mu se vraćaju, a on ih prigrli.
Počasti ih beharom, trešnjama, smokvama, šipcima.
Poznatim glasovima iz sokaka i ulica.
Vjetrovima koju pušu s Neretve.
Nekom kalorijom koja je drugačija od svih drugih na svijetu.
Jedinstvenim mirisom ljubavi majke i djetinjstva.
Najsjajnijeg suncem koje se čini mi se rodilo ovdje.
Takav ti je moj Mostar.
Grad sunca, kojemu zaklanjaju sunce.
Daniela Škegro
Takav ti je moj Mostar: Grad sunca, kojemu zaklanjaju sunce
Prethodni članak
Sljedeći članak