Ti i ja smo već odavno svijeta dva i nismo više kao nekad mi

DAJ MI BAR JEDAN RAZLOG
Odlaziš bez ijedne riječi, a trebao bi reći,
osjećam da ovo je posljednji put, a nisi ljut,
drhtiš dok sakupljaš snagu, po kutovima naše sreće
tvoj tužni pogled na kraju daješ, pa dal´ se kaješ…
Pitam se ?
Ti i ja smo već odavno svijeta dva
i nismo više kao nekad mi,
ja sam još ovdje, a gdje si ti,
daj mi bar´ jedan razlog, priznaj mi …
Što se to s nama zbi´ ?
Stojiš tu pored mene, a dalji si n´o ikad,,
da li se još uvijek sjećaš svojih riječi,
rastat´ se nećemo nikad
i sad me sve ovo guši i sve me boli …
Gdje nesta´ onaj čovjek, koji iskreno voli ?
Rekao si da prave ljubavi, jedna za drugu ginu,
umjesto ljubavi tvoje, ostavljaš veliku prazninu,
da u nju utkam, svoju samoću i tugu,
molim te ako već nisi ljut, ponesi i moje suze na put …
Da te pitaju, pa zašto ?
Ne spominji ljubav, otiđi bez riječi,
manje će boljeti, manje će me peći
zagrljaj na kraju, ne, to prihvatiti neću,
jer to me mnogo vrijeđa …
Pa zašto poslije svega, okrećeš mi leđa ?
KATARINA ZOVKO – IŠTUK
MOSTAR 09. 01. 2016.