Tješi li se Sarajevo pričom o svom “šarm”, dok se centar grada pretvara u buvljak, noć u tišinu, a ambicija u sjećanje. Izjava profesora Šaćira Filandre o gradu u kojem “nema gdje prošetati bundu” otvorila je pitanje koje se uporno gura pod tepih: je li Sarajevo izgubilo svoju urbanu elitu – ili je svjesno zamijenilo kriterije?
O ovoj temi razgovarali smo s Danijalom Hadžovićem, novinarom i autorom teksta koji je snažno uzburkao javnost, te Harisom Pašovićem, redateljem koji desetljećima poznaje puls ovog grada i njegove kulturne uspone i padove.
Hadžović smatra da Sarajevo još uvijek ima sloj pristojnih ljudi, ali da ta elita nije dovoljno jaka da prevlada u ukupnoj slici grada. Kako kaže, iz godine u godinu vidi samo propadanje.
Provincializacija grada
“Uvijek postoji sloj pristojnih ljudi, ali ta elita nije dovoljno jaka da prevlada. Vidim samo propadanje iz godine u godinu. Koja je razlika između grada i provincije? Samo u mogućnostima koje nudi grad”, kaže Hadžović.
Kao primjer navodi da uspjeh u određenim profesijama ovisi o tome koliko prilika pruža grad.
“Recimo, ako želite biti uspješan voditelj, ne možete to raditi u jednom selu. Koju grupu znate koja je stekla popularnost, a iz Sarajeva je? Vjerujete da mlade, uspješne djevojke moraju pjevati u Beogradu, da moraju stvarati karijere iz Beograda. Slična je situacija i s glumcima. Sarajevo više nema mogućnosti koje je imalo 80-ih. Sve se to odražava na garderobi”, ističe Hadžović.
S druge strane, Pašović ukazuje na nedostatak kulturne infrastrukture i nepostojanje ozbiljne strategije razvoja grada.
„Imamo jedan jazz klub u cijelom gradu. Sada nema strategije razvoja grada i to je prilično velik problem. Slušamo samo kako se predstavnici međusobno vrijeđaju, a ne da razvijamo model grada“, kaže Pašović.
Hadžović nastavlja tvrdnjom da Sarajevu treba red i jasan plan razvoja, koji bi odredio namjenu gradskih zona i dao strukturu urbanom prostoru.
Urbani red
“U gradu mora postojati neki red. U gradu ne postoji plan koji će reći koja je četvrt za hranu, koja za trgovine, a koja za umjetnost. Glavne ulice ovog grada izgledaju užasno. Fasade su katastrofa, komadi fasade padaju na ulicu. Nema inspekcije koja može prisiliti fasade na popravak. Komadi fasade padaju, prozori su razbijeni, trgovine su prazne”, naglašava Hadžović. danijel hadzovic haris pasovic
Pašović smatra da se ne radi dovoljno na kulturi, što dodatno doprinosi osjećaju stagnacije i gubitka urbanog identiteta.
“Ne radi se dovoljno na kulturi”, kaže Pašović.
Hadžović, međutim, posebno spominje noćni život, tvrdeći da Sarajevo postaje prazno i tiho nakon ponoći.
„Sarajevo je prazno u 12. Mi smo kao Afganistan, ne izlazimo iz kuća. Imamo krivu imitaciju Bliskog istoka. U Sarajevu je ugostiteljskim objektima zabranjen rad nakon 11, potrebna je komisija da bi se nekome dopustilo da radi nakon 11. To znači da u Sarajevu nema noćnog života“, kaže Hadžović.
