Izgleda da su molitve postale nova prijetnja demokratskom poretku. Nakon što su u većim bh. gradovima uspješno neutralizirane sve opasnosti poput nepropisnog parkiranja, korupcije i nepotizma, red je došao i na najnoviju pošast – ljude koji mirno mole ispred SKB Mostar, piše portal Goranci-online.
Čak 20 udruga iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, od Banje Luke do Sarajeva, odlučilo je stati u obranu Mostarki od, kako tvrde, „uznemirujuće prisutnosti“ onih koji drže krunicu u ruci. Jer, kako navode u zajedničkom zahtjevu, „molitva ispred bolnice ugrožava ravnopravnost spolova i reproduktivna prava žena“.
Naravno, u cijeloj priči zanimljiv je tek sitan detalj – čini se da nijedna od potpisnica nije iz Mostara. Ali to i nije važno. Jer tko bi bolje znao što Mostarkama treba od udruga koje Mostar vide samo kroz prozor autobusa na putu za more?
Kampanja „40 dana za život“, koju u Mostaru povremeno provode od 2015. godine, odjednom je postala prijetnja državnim institucijama, zakonima i međunarodnim konvencijama. Jer, kako tvrde potpisnici, ti ljudi „stvaraju atmosferu stigmatizacije“ i „nameću ženama podređenu ulogu“. Drugim riječima – stoje, šute i mole, ali to je, čini se, previše.
Na meti se našao i ravnatelj SKB-a Mostar, dr. Ante Kvesić, koji je imao drskosti izjaviti da ne vidi problem u molitvi. „Pa, nisam psiholog, ja sam samo kirurg“, rekao je, ne shvaćajući da u današnjem društvu kirurg očito treba biti i sociolog, i teolog, i stručnjak za rodne politike – sve osim liječnik.
Dok su molitelji navodno „opasni“, jer svojom prisutnošću podsjećaju na savjest, institucije koje bi trebale rješavati stvarne probleme u zdravstvu (poput lista čekanja ili nedostatka kadra) očito nisu uznemiravajuće. One su, čini se, sasvim mirne – baš kao i 20 udruga koje sada nestrpljivo čekaju odgovor Vlade Federacije BiH, Agencije za ravnopravnost spolova i tko zna koga još.
Sve u svemu, najnovije „ludilo protiv molitve“ pokazuje da u zemlji u kojoj su mnoge škole bez grijanja, bolnice bez lijekova, a sela bez stanovnika – molitva ispred bolnice ostaje najveća prijetnja društvenom poretku.
Jer ako se dopusti ljudima da mole, tko zna što bi bilo sljedeće? Možda bi netko mogao – ne daj Bože – obraniti jedan nerođeni život.