FRANJO VLADIĆ, zvani KULJE. Ja ću ga zvati ,Genijalac”. Što o njemu tek reći? Bez obzira koliko čovjek bio nadahnut, koliko imao literalnog talenta, pisati o Kuljinom nogometu gotovo je nemoguće.
Kulje je igrao na poziciji plemenitog veznog igrača, popularne desetke i u toj ulozi doslovce je bio genijalan. Na toj poziciji igrala su tri najbolja igrača u povijesti nogometa; Pele, Cruyff i Maradona. Oni su mogli odigrati sve, ali nitko nije imao ono,,nešto” što je imao Kulje.
Kulje je imao magiju, njegove lopte imale su oči, vidio je tri poteza unaprijed koje nitko nije vidio. Nitko nije imao tu lucidnost, genijalnost, nepredvidljivost, izvedbu poteza i akcije. To se nije moglo postići treniranjem, to imate ili nemate, ili vam je Bog to dao ili nije.
Za mnoge igrače se može reći da svojim načinom igre podsjećaju na nekog velikog igrača, međutim, još nisam niti vidio da netko igra kao Kulje. Jer igrati kao Kulje jednostavno nije moguće. Kuljina izvedba bila je jedinstvena i neponovijiva.
Sjećam se Kuljinih početaka. Bio je tjelesno inferioran u odnosu na druge igrače, međutim to je bio samo privid. Tko bi samo tada mogao predvidjeti da se u tom krhkom mladom biću krije tolika energija,snaga i eksplozivnost?!
Što se tiče njegovog smisla za organizaciju igre, Ja ga najradije volim usporediti s vrhunskim dirigentom, jer onako kako je Kulje dirigirao tako je momčad igrala, zato je i zaradio nadimak dirigent ili maestro. Sve Kuljine izvedbe bile su vrhunske, jer on jednostavno nije mogao zakazati.
U posebnom sjećanju mi je ostao i Kuljin debi za reprezentacijuju Jugoslavije protiv Engleske 1972. godine na Wembleyu. U toj utakmici Kulje je bio strijelac za konačnih 1:1. Kulje je odigrao sjajnu utakmicu bez ikakvog kompleksa, pritiska i grča. U svakom trenutku izgledao je kao nogometni velemajstor.
U pamćenju mi se urezao jedan potez, po kojem je Kulje bio poznat, kada je velikom sir Bobbyu Mooreu, legendi engleskog i svjetskog nogometa i kapetanu engleske reprezentacije bez ustručavanja gurnuo loptu kroz noge. Ostali igrači su Moorea toliko poštovali da su čak izbjegavali duele s njim, ali to se nije odnosilo na Kulju koji je radio što je htio i kome je htio, jer za njega nije bilo nedodirljivih.
Pokušat ću biti slikovit iduhovit, pa ću se čak usuditi reći da ni najsuvremenija medicinska dijagnostika ne bi mogla odgonetnuti na koji način funkcioniraju njegove moždane vijuge, Jer kada bismo to i pokušali, ti aparati bi zasigurno pregorjeli iz prostog razloga što ne bi mogli pratiti brzinu i genijalnost Kuljine imaginacije i instinktivne nepredvidljivosti. Takav se dva puta ne rađa. To je Kulje.
In memoriam Franjo Vladić
Viktor Stojkić/Korijeni/HERCEGOVINA.in
