Ima jedna Zemlja mala
srce samo za nju zna
tu su ljudi srca meka
to je moja Hercegovina.
U njoj raste šipak,drača
vrisak,zova,kadulja i smilje
nigdje nisu ljepše zore
ovdje sunce jače grije.
Plodna polja ona ima
a i jako vrijedne ljude
najljepša je u proljeće
kad nas laste pjesmom bude.
Kamen tvrdi kao pečat
u mislima urezan je
oca,djeda i pradjeda
ponosita Zemlja to je.
Stoljećima tamo raste
smokva,murva,dunja žuta
a u škrtom kamenjaru
otrovnica vreba ljuta.
Tu se ganga uvjek pjeva
uz bukaru dobrog vina
poštuje se svaki čovjek
to je moja Hercegovina.
Uz molitvu i krunicu
tražila se ljubav,snaga
sve nas skupa sada čuva
međugorska Gospa draga….
Tekst: Ljiljana Tolj