U arheološkom postavu i lapidariju Franjevačkog muzeja i galeriji Gorica Livno (FMGG) izložene su kamene ploče s urezanim igrama pronađene na arheološkim lokalitetima groblja sv. Ive u Livnu, te u Suhači nedaleko od Livna.
“Sukladno kontekstu njihova nalaza i obilježjima lokaliteta na kojima su nađene okvirno su datirane u doba rimske antike. Potvrdu igranja igrica na pločama u rimsko doba imamo iu pronalasku nekoliko žetona izrađenih od kosti”, rekla je za Fenu muzejska savjetnica Marija Marić Baković.
Dodala je kako je kamena ploča, koja se nalazi u lapidariju muzeja, slučajni nalaz s katoličkog groblja u Rapovinama gdje se nalaze ostaci srednjovjekovne crkve sv. Petra, a uz koje se razvilo i groblje.
“Ploču smo bez pouzdanog konteksta nalaza datirali u novovjekovno razdoblje, ukazujući na kontinuitet u kojem su se igre na pločama sačuvale do u novije doba. Do pred kraj 17. stoljeća uz groblje i crkvu u Rapovinama održavao se pazar, te su ljudi vrijeme kratili i igrama na ploči. Na temelju ovih nalaza napravljene su replike na kojima se posjetitelji mogu igrati, a uz izložene ploče postavljene su upute kako ih igrati”, istaknula je muzejska savjetnica.
Govoreći o igri koja se naziva trlja, kozavica ili mlin, Marić Baković je rekao da je ova igra na ploči poznata još iz Egipta, Troje i Grčke, a diljem Europe se raširila posredovanjem Rimljana, pa je tako dospjela i u ove krajeve.
Igra se s dva igrača od kojih svaki ima devet figura (žetona, kamenčića). Jednostavnija inačica iste igre, mica, igrala se prema istim pravilima, ali s tri figure.
“Rimljani su jako voljeli igre, au svakodnevnom životu vrijeme su kratili omiljenim igrama na ploči, koje su se razvile u različitim varijantama. Ploče su mogle biti u kamenu, opeci ili drvu, a za igru su se koristili stakleni ili koštani žetoni. Sredstvom srednjeg vijeka igre su se u izvornom obliku sačuvale i do novijeg vremena. U ovim krajevima posebno su se održale kao igre pastira, a igrale su se kamenčićima, zrnima graha ili kukuruza”, naglasila je Marić Baković.
