MOJA BOL
Kako srcu reći da ne jeca,
u svijet idu opet moja djeca,
proletiše brzo od odmora dani,
odlaze mi tužni i svi uplakani.
Ej sudbino šta mi radiš više,
dokle ću da patim i suze da brišem,
znadeš sudbo kako ovo boli,
kad odlazi onaj, tko mnogo se voli.
Neću kleti one, što ih otjeraše,
Bog će da im sudi, mjesto djece naše,
neka sudi po zasluzi njima,
ko’lko majki zbog njih, uplakanih ima.
Moja djeco sreća nek vas prati,
budite mi jaki, nemojte plakati,
ja ću za vas Bogu se moliti,
uz molitvu lakše će mi biti.
Dragi Bože skrušeno te molim,
čuvaj moju djecu, koju mnogo volim,
čuvaj mi ih Gospe moja draga,
to je moje bogatstvo, to su moja blaga.
U svom bolu dok mi duša jeca,
ja ću čekat da mi dođu, opet moja djeca,
da mi dođu i zagrle mene,
molitve su stare majke, to su želje nje’ne.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 30. kolovoza 2022.
