Mjesto radnje jedan kafić u Mostaru.
Jedan gost nabacuje se djevojki za susjednim stolom.
-Ej ljepotice kako si mi?
Ona nije baš oduševljena udvaranjem.
A eoo bezzze!
-Kakva si da malo izađemo?
Ne znam nisam baš!
-Aj bona ta neću te pojest.
Ma ne izlazi mi se!
Dečko se nije smeo i nastavio cijelu večer.
Djevojka se već dobro nanervirala i kaže mu:
Aj me sada malo pusti na miru, a sutra dođi kod mene nema mi nitko kući.
Dečko sav sretan ode, a sutra kupi buket cvijeća i zaputi se prema kući kući gdje djevojka stanuje.
I zvoni, zvoni, ali mu nitko ne otvori vrata. Ljutit ode do kafića i nađe djevojku pa joj reče:
-Golemo me ispali, rekla si da dođem da ti nema niko kući!
Pa jesi li bio?
-Normala da sam bio.
I?
-Pa zvonio sam i zvonio i niko nema kući!
Koliko se sjećam i rekla sam ti da nema niko kući, a sad ajde odpepaj od stola.
