Tužna vijest za vjernike splitske župe Gospe od Pojišana: od posljedica moždanog udara umro je fra Ante Kukavica (76), franjevac kapucin popularnog nadimka “Kuki”, koji je u tri navrata službovao u samostanu na Pojišanu i ostao zapamćen po pastoralnom djelovanju i zahvatima na obnovi Gospina svetišta i samostana, piše Slobodna Dalmacija.
Vatrena narav, borba za ugrožene i potrebne, posvećenost nauku Drugog vatikanskog koncila, okretnost u naizgled bezizlaznim situacijama, bile su neke od karakteristika ovog fratra nemirnog, dalmatinskog duha, koji je ostavljao traga u svim sredinama u kojima je djelovao, sklapajući brojna prijateljstva bez obzira na vjerske, nacionalne i ideološke razlike među ljudima s kojima se susretao.
image
Fra Ante je rođen u Vinjanima Gornjim kod Imotskog, kapucinski habit je obukao 1970. godine u Rijeci, a za svećenika je zarađen 1976. godine u Zagrebu.
Pastoralno djeluje u više samostana kapucinske provincije u Hrvatskoj; najprije u kapucinskom samostanu u Varaždinu pa u samostanu sv. Jakova u Osijeku, a na jesen 1979. godine provincijalna uprava fra Antu šalje u Split, na Pojišan.
Splitski nadbiskup Frane Franić imenovao ga je župskim pomoćnikom, od 1983. je ponovno u Varaždinu, a od 1989. u Osijeku gdje mu je povjerena briga i odgovornost voditelja Centra za promicanje štovanja sv. Leopolda Mandića.
Za vrijeme Domovinskog rata uz dopuštenje svojih redovničkih poglavara fra Ante je dragovoljno pristupio Hrvatskoj vojsci od 1. rujna 1991. gdje je službeno ostao do 30. lipnja 1992. godine. Uz rad u Zapovjedništvu 1. Operativne zone fra Ante se posvetio brizi za hrvatske vojnike na ratištu pružajući im potrebnu duhovnu i psihološku pomoć.
U jednom razgovoru za medije kazao je o svom karakteru:
– Ja sam mali brat fratar koji moli Boga za ljude, da im bude milosrdan i da ih spasi. Ne spadam u strukturu. Molio sam u ratu: ‘Bože, ako danas treba netko poginuti, sačuvaj ove dobre ljude, moje vojnike, uzmi mene umjesto njih.‘ Tako sam molio iz dana u dan. Molio sam i za pok. Milana Babića. Neka mu se dobri Bog smiluje. Kad su uhitili Miloševića, ipak mi ga bijaše žao. Čudan sam ja fratar – opisao je fra Ante, prenosi Slobodna Dalmacija.
image
Nakon provincijalnog kapitula 1994. godine provincijalna uprava premješta fra Antu ponovno u Split gdje mu je povjerena služba župnika župe Gospe od Pojišana, gdje je ostao četiri godine, do nove službe u Varaždinu. Na osobnu molbu fra Ante će jedno vrijeme djelovati u ispomoći Šibenskoj biskupiji kao upravitelj župe sv. Jurja u Pirovcu, gdje ostaje do 2000. godine, nakon čega ponovno ide u Osijek gdje je preuzeo službu gvardijana i kroz desetak godina vodi Centar Leopold Mandić.
Na jesen 2011. godine fra Ante je ponovno u Varaždinu, gdje mu je povjerena služba župnog vikara župe sv. Vida i služba gvardijana. Nakon tri godine fra Ante je iz Varaždina 2014. premješten na splitski Pojišan, gdje mu je povjerena služba gvardijana. U Splitu će na toj službi ostati godinu dana, da bi 2015. godine bio premješten u samostan u Karlobagu gdje mu je povjerena služba župnog vikara za župe Karlobag, Lukovo Šugarje, Cesarica i Prizna.
Članovi braniteljske udruge Heroji rata iz Osijeka, fra Anti, dragovoljcu i invalidu Domovinskog rata, 2023. godine su dodijelili Povelju zahvalnosti za “iskazanu hrabrost i junaštvo u obrani grada Osijeka, za promicanje zajedništva, domoljubnih vrijednosti i položaja i ugleda Republike Hrvatske”.
