Vjerojatno većina ljudi prolazeći Zagrebačkom ulicom primijeti jedan šareno obojeni prostor iz kojega svakodnevno djeca izlaze sretna i nasmijana. Ukoliko ste i Vi jedna od onih osoba koja još nije čula za Spes ili ne zna više o Spesu, pozivamo Vas da pročitate naš razgovor s ravnateljicom Spesa Teom Pehar Ćubelom i voditeljicama radionica ovoga Centru. Budući da se bliži Ljetni kamp prijateljstva, razgovarali smo s njima o pripremama za kamp i općenito o aktivnostima koje provode tijekom cijele akademske godine, a volonterke su s nama podijelile svoje iskustvo u Spesu.
Što je SPES?
SPES je centar za djecu, mlade i obitelji koji osmišljava, organizira i provodi različite socijalno- edukativne preventivne programe, kao i programe pozitivnog razvoja. S radom je započeo u Dječjem tjednu, 1. listopada 2012. godine, tako da broji 9 godina postojanja. Spes je nastao je pod okriljem Caritasa i samim time je višegodišnje iskustvo, koje su stekli djelujući kroz različite Caritasove ustanove, ukomponirano u rad ovoga centra.
-Financiramo se kao jedna nevladina udruga, pomoću simboličnih roditeljskih članarina, ali s druge strane trudimo se da pišemo i apliciramo različite projekte, a uz pomoć donatora koji prepoznaju naše ideje, imamo mogućnost provoditi te iste programe i aktivnosti. Mi u Spesu vjerujemo da samo povratak univerzalnim vrijednostima, odnosno njihovo prenošenje na nove naraštaje može donijeti nadu u drugačiju, bolju budućnost, gdje je „biti“ zapravo važnije od „imati“, a učenje i ulaganje u učenje će biti nešto što se isplati. Pri tome, ne mislimo samo na stjecanje kognitivnog znanja, nego prije svega na socijalne vještine koje su danas kod mnoge djece nažalost deficirane. Naša misija je zapravo naše ime: SPES = NADA na latinskom. Naš stalni multidisciplinirani tim činim ja, kao voditeljica centra i po struci socijalna radnica i geštalt psihoterapeutkinja pod supervizijom, zatim specijalistkinja radne intervencije, pedagoginja Martina Bošnjak Raič, te dvije psihologinje Martina Zovko i Anita Kožul, te naravno naši volonteri bez kojih ne bi bilo ni SPES-a. Oni sve aktivnosti provode u SPES-u uz supervizijsko praćenje. To su većinom studenti završnih godina fakulteta humanističkih usmjerenja ili volonteri koji su završili svoj studij, zaposlili se, ali su nastavili biti dio naš male SPES obitelji, kako mi to volimo nazvati – kazala nam je voditeljica centra Tea Pehar Ćubela. Također nam je kazala kako tijekom školske godine, organiziraju grupne radionice za djecu socijalno- edukativnog karaktera, koje su podijeljene s obzirom na dob djece.
-Provodimo radionice namijenjene za djecu od 4. do 15 godine života. Osim radionica, nudimo i individualni program za djecu, pod nazivom „Učimo zajedno“, namijenjen osnovnoškolcima i srednjoškolcima koji ima za cilj pomoći učenicima savladavanju školskog gradiva, u vidu školskih instrukcija. Ovu školsku godinu bilo je upisano ukupno 89 djece u različitim skupinama. Osim radionica za djecu, organiziramo i radionice za mlade kroz program „Happy FRI-YAY“ koje organizira i provodi naša psihologinja i geštalt psihoterapeutkinja pod supervizijom, Anita Kožul, koja je ujedno i savjetnica za zapošljavanje mladih. Provodimo i različite radionice za roditelje, koje organizira i provodi naša pedagoginja, primjerice „Kako biti dosljedan roditelj“, „Kako uspostaviti granice u odgoju i sl.“ dodala je voditeljica Centra.
Ljetni kamp prijateljstva
Na pitanje što je Ljetni kamp prijateljstva, kako im teku pripreme za kamp i što sve djeca mogu očekivati ove godine na kampu odgovorila je: Tijekom ljetne pauze za djecu smo znali organizirati različite ljetne kreativne radionice, kako bi mogli kvalitetno ispuniti svoje vrijeme nekim određenim sadržajem. Zadnjih godina u ljetnim mjesecima organizirali smo Ljetni kamp prijateljstva za osnovnoškolce. Nakon jednogodišnje pauze prouzrokovane covid pandemijom, krenuli smo s pripremama za organizaciju četvrtog po redu ljetnog kampa za djecu. Volonteri rade marljivo na pripremama, trudimo se osmisliti kvalitetan, poučan i zabavan sadržaj. Djeca ove godine mogu očekivati dobru zabavu, nova poznanstva, puno smijeha i kreativnosti te kvalitetno provedeno vrijeme bez ekrana.
Što djeca i volonteri stječu kroz Spesove programe?
-Cilj naših programa za djecu je osigurati sljedeće: razvoj stvaralačke mašte i senzomotorike, razvoj socijalnih i organizacijskih vještina, razvoj socijalnih i komunikacijskih vještina, poticanje kreativnosti, učenje životnih vještina kroz igru, iskustveno učenje o sebi i drugima, jačanje vlastitih potencijala, poticanje emocionalnog i socijalnog razvoja – poručila je Tea.
-U Spesu su dobrodošli svi mladi ljudi motivirani za stjecanje praktičnih znanja i vještina u radu s djecom, spremni za poštivanje dogovora i timski rad te ulaganje u svoj osobni rast i razvoj. Većinu programa u našem centru zapravo provode volonteri, što im omogućava da svoja teorijska znanja stečena kroz studij primijene praktično u radu s djecom. Naš Centar organizira redovite supervizijske susrete uz praćenje pod vodstvom stručne osobe, gdje volonteri imaju priliku raditi na sebi i dodatno se usavršavati. Bez volontera, nema ni Spesa. Neizmjerno su nam važni i dio su našeg multidiscipliniranog tima – također je naglasila.
Iskustva volonterki i voditeljica radionica
-Druženje u Spesu je kao boravak u bliskom kreativnom mjestu s jedne strane, s druge strane je kao da dolaziš u dom kod bake i djeda, mjesto gdje se osjećaš zagrljen, na sigurnom i slobodno, tu nadolaze ideje, misli lepršaju slobodno. Osobno s lakoćom pokazujem svoje osjećaje i osobnost. Volontiram u Spesu 5 godina i svaki put nakon radionice i druženja s volonterkama odlazim kući s osjećajem svježine i poletnosti. Sredina je veoma stimulativna i smatram da mi pomaže u širenju pogleda i iznova prisjećanju važnosti biti čovjek, osjećati i suosjećati” podijelila je svoje iskustvo voditeljica radionice ‘To sam ja’ Sandra Kutle.
-Stekla sam dojam da se djeca ponašaju veoma spontano i bez straha od osude jer sigurno percipiraju našu želju za razumijevanjem i povezanosti s njima. Svi imamo iste potrebe, a prvenstveno je ljubav koja pokreće obje strane, djecu i volonterke – dodala je Sandra.
-Za mene je Spes drugi dom, ali doslovno. To je mjesto gdje sam stekla nove prijatelje, gdje zaboravim na sve probleme, mjesto gdje se svi međusobno prihvaćamo bez obzira na različitosti i gdje provodimo na najbolji mogući način svoje slobodno vrijeme. To je mjesto gdje djeca uz pomoć volontera uče, kreativno se izražavaju i razvijaju se u zrele osobe. Biti član (volonter) u SPESU kroz ove 4 godine donijelo mi je mnogo lijepih stvari, uspomena i iskustava koje ću zauvijek pamtiti. Nakon svake radionice osjećam se ispunjeno i bogatija znanjem jer dosta toga naučimo od djece. Naš rad nije poput onog školskog pa mogu reći da se komunikacijom u Spesu razvija prijateljstvo i njeguju temeljne ljudske vrijednosti na kojima trebamo svakodnevno raditi – kazala je voditeljica radionice ‘To sam ja’ Ivana Čerkez.
Marijana Marijanović-Doko, također jedna od voditeljica radionica, kako kaže u Spes se prijavila jer je kao svaki student humanističkog opredjeljenja htjela bar malo promijeniti svijet i dati doprinos svojoj zajednici.
-A kud boljeg načina od volontiranja? Tu sam već sedmu godinu, vjerna svojoj misiji, jer djeca s kojom radimo su ta koja će danas-sutra oblikovati društvo u kojem živimo. Usput, naučila sam u praksi sve ono što je nemoguće samo s nosom u knjigama – govori nam.
-Voditeljica sam najmlađe skupine koju čine predškolarci. Činjenica je da su danas ekrani prilično preuzeli djetinjstvo, te se to odražava na psihosocijalno stanje djece, kao i usvajanje raznih životnih vještina, a kasnije i na uspjeh u školi itd. Zato se sve više govori o važnosti rane stimulacije razvoja djeteta, a to je ono što mi provodimo kroz naše radionice. Vi tu vidite po stolu neke perlice i konce, mi razvoj fine motorike. Vidite djecu koja se dobacuju loptom, a mi svladavanje koordinacije oko- ruka. I ono najvažnije, djeca se druže, uče poštovanju, toleranciji, urednosti, ljubavi, prepoznati i izraziti svoje osjećaje, slušaju i saslušani su, a to nam često toliko nedostaje u užurbanoj svakodnevici. Ono što čini SPES posebnim su naše cure za koje često kažem da kad bi bile na čelu UN-a, zavladao bi mir u svijetu. Obrazovane, spretne, pune strpljenja, uvijek će vas dočekati s osmijehom. I naravno, djeca koja su glavni motiv u cijeloj priči. I možda nije neka astrofizika, ali pomoći im svladati vezanje pertli, zakopčavanje jakne, reći kako se osjećaju, ispričati se prijatelju kad ga povrijedimo, nacrtati sunce, nama je na čast. A što ste vi danas lijepo uradili da promijenite svijet? – kazala je Marijana.
-U SPES-u sam već 7 godina i on zauzima posebno mjesto u mom srcu. Ako me pitate zbog čega, što je to posebno što mi je baš SPES pružio u odnosu na druge, mogla bih vam nabrojati dosta toga, ali spomenut ću vam ipak to što je meni najvažnije. U SPES sam se upisala dok sam još bila prva godina Studija psihologije i jednostavno sam željela negdje volontirati. U potrazi za “savršenim” mjestom pronašla sam SPES. Počela sam kroz individualni rad s djetetom s teškoćama u razvoju što je definitivno utjecalo na mene i probudilo želju za dječjom psihologijom. Nakon individualnog rada, ravnateljica me stavila u edukativno-kreativne radionice za grupni rad s djecom gdje sam nakon par godina i postala voditeljicom radionice za djecu od 8 do 10 godina. Uz sve znanje koje mi je fakultet pružao tijekom mog školovanja, SPES je definitivno bio mjesto gdje sam sve mogla odmah primjenjivati, razvijati se, osjetiti dječju dinamiku, biti kreativna, ali i usvajati nova znanja i vještine koje mi samo studiranje nije moglo pružiti. Naravno, željela bih i istaknuti ravnateljicu SPES-a Teu Pehar Ćubelu koja je prepoznala moj potencijal, uvijek bila tu, uistinu vjerovala u mene, puštala me da se razvijam i iskazujem svoju kreativnost bez ograničenja. Uz sve to, SPES je nama volonterima omogućio i supervizijske programe što je jako bitno za osobni rast i razvoj kao profesionalca, ali i kao osobe – kazala je Dijana Majić, voditeljica radionice ‘Igrom do sebe’.
-Ono što SPES pruža, ne samo nama volonterima nego i djeci je jedinstveno. Vidjeti da djeca svaki putjedva čekaju radionice, njihovi osmijesi s kojima odlaze, radost i veselje, ali i tuga svaki put kada radionica završi i zašto ne traje cijelu vječnost (haha) je uistinu posebno i neprocjenjivo. I to je ono što SPES jeste. LJUBAV – poručila je na kraju Dijana.
Kako se pridružiti Spesu?
Krajem rujna svake godine organiziraju se upisi u Spes, gdje roditelji mogu upisati svoju djecu u jedan od naših ponuđenih programa za tu školsku godinu. Također, na upisima startaju i s prijavama za volontiranje, iako su za prijave volontera otvoreni cijelu godinu. Tko god ima želju volontirati u Centru može se javiti i van redovnih upisa.
Autor: Ana Artuković/Pogled.ba
