Naš portal ima čast predstaviti Vam dvoje mladih glazbenika iz Hercegovine. Nadamo se da će oni biti primjer kako krenuti njihovim putem, te da ćemo mi biti u prigodi pisati o još puno takvih pozitivnih priča.
Kao prvo predstavite se čitateljima našega portala.
“Zovem se Marin Vitas i magistar sam solo pjevanja. Drugim riječima, ekstremist. Jer tko “normalan” se bavi takvim zanimanjem”.
“Ja sam Silvia Vukojević, profesorica sam klavira, korepetitor, i ne takav ekstremist kao Marin”.
Što to vas je u životu potaklo da budete glazbenici?
Marin: “Vjerojatno genetika plus iskustva u djetinjstvu. Kroz glazbu sam se uvijek osjećao živo”.
Silvia: “Moji roditelji i neki članovi rodbine su jako talentirani za glazbu, ali se nikad nisu profesionalno bavili s time. Mi smo doma bili glavni organizatori svih zabava i fešti. Uvijek se pjevalo na obiteljskim okupljanjima, ujak je donosio na poklon prve sintesajzere, tata kupovao gitare, mikrofone, pojačala itd, tako da je sve to utjecalo na ovaj životni put”.
Koliko je potrebno odricanja u životu da budete u glazbi ono što ste danas?
Marin: “Kada kažete” odricanje” prvo što mi pada napamet je disciplina. Ali disciplina kao nešto što dolazi iznutra. Želja, ljubav, emocije, ulaganje puno vremena u nešto, ali bez da nas netko tjera. Recimo to tako”.
Silvia: “Potrebno je jako puno odricanja i žrtve, i velike discipline, prioriteta, planiranja vremena, zapravo i navike da žrtvuješ slobodno vrijeme za seminare, vježbanje instrumenta i za probe. Ovo je zapravo način života, glazba ne “radi”, glazba se živi. Ovo je jako skupo zanimanje i bez podrške i financijske potpore obitelji je zapravo nemoguće”.
Silvija svira klavir, a Marin je solo pjevač. Što je po vama teže ili lakše u glazbi?
Marin: “Sve je teško ako nemate ljubavi prema tome s čim se bavite. A sad, klavir ili pjevanje? Pjevanje naravno, ali klaviristi su normalniji(u šali).”
Silvia:”Svaki instrument je zahtjevan sam po sebi, ali moram priznati glas je definitivno najteži instrument, i zahtijeva veliku samokontrolu i disciplinu, te poseban način života”.
Imali ste zajednički koncert u Čapljini. Kakvi su dojmovi nakon nastupa?
Marin: “Mi smo bili kao u nekakvom balonu. Od gostoprimstva do kojem smo odmah naišli, pa do energije ljudi koju su nam velikodušno vraćali. Čisti užitak! Bio je to jedan mali bajkoviti glazbeni izlet. Recimo to tako”.
Silvia: Bilo je jako lijepo svirati u prekrasnoj crkvi u Čapljini, oduševljena sam kako su nas primili publika i domaćini-Akademija Čapljina. Zaista jedno lijepo iskustvo i doživljaj. Lijepo je osjetiti da vas publika prihvaća, bila je to lijepa sinergija publike i nas izvođača, drago nam je uvijek kad publika osjeti i prihvaća tu radost koju mi želimo podijeliti sa svima dok sviramo”.
S obzirom na to da Silvija radi s djecom, možete li nam reći ima li u Hercegovini mladih talentiranih glazbenika?
Silvia: “Ima! Jako puno! Ali nažalost, ne i dovoljno razvijene svijesti, kod nadležnih institucija za poticaj djece i glazbenih škola za napredak. Danas se sve gleda kroz materijalizam, pa tako je i glazba kod većine ljude zanimanje od “kojega ne možeš živjeti i” i kroz takvo razmišljanje se odgajaju mladi ljudi. Većina ih odustaje od glazbe jer je to zanimanje koje ne donosi novac. Ali umjetnost je prekrasna, i ima toliku širinu. Glazba sama po sebi je univerzalan jezik, i svirati možete Mozarta u Mostaru, u Beču,u Rusiji, i uvijek će publika prepoznati što svirate, kvaliteta se uvijek prepoznaje”.
U biti koliko je uopće Hercegovina plodno tlo za Vašu vrstu glazbe?
“Hercegovina ima itekako dobru perspektivu za daljini razvoj i napredak definitivno! Unazad nekoliko godina organiziraju se seminari pokreće se nešto, postoje ljudi s velikim ambicijama i idejama, ali potrebno je puno vremena i napora da bi se to i ostvarilo. Potrebno je podržati bilo kakvu inicijativu i hrabrost i odvažnost ljudi koji svojim idejama pridonose razvoje kulture u cijeloj Hercegovini, jer smo zapravo jako mala sredina i potrebna je suradnja sviju za uspjeh”.
Kakvi su Vam planovi za budućnost što se tiče glazbene karijere?
Marin: “Planovi su istraživati glazbu dokle god nam život dopušta. Svaki dan si drukčiji i naučiš nešto novo. Pokušati biti skroman i ponizan prema Glazbi i ne očekivati puno zauzvrat. I naravno, preživjeti u ovom svijetu.
Silvia: “Ja radim u Glazbenoj školi s djecom, i svakako se time želim baviti i ubuduće, raditi s djecom, učenicima i studentima , ali i svirati i korepetirati na koncertima ako mi to obaveze dopuste”.
Za kraj imate li neku poruku našim čitateljima?
Marin: “Puno toga mi u ovom trenu pada na pamet, ali pokušat ću se odlučiti na samo jednu poruku. Evo jedan zdravstveni savjet. Ljudi, cigarete su štetne! Mislim da je to dosta originalno, zar ne”?
Silvia: “Sreća je u malim stvarima, pa ljudi smijte se malo više, da ostarite s borama smijalicama, humor je super stvar!”
