Odigrao je Hajduk puno velikih utakmica, ali ona igrana 1994 godine protiv Benfice u Ligi prvaka sasvim sigurno će se pamtiti cijeli život.
Prethodno je Hajduk u kvalifikacijama izbacio Legiju i našao se u skupini Lige prvaka s moćnim klubovima kao Benfica, Anderlecht i Steaua. Ovo je priča o invaziji Torcide iz Hercegovine na utakmicu protiv Benfice.
Bilo je to još ratno vrijeme. granate su padale po Mostaru, ali našlo se načina da se organizira odlazak na utakmicu. Tada u to vrijeme Torcida je vjerovali ili ne u Split iz Mostara krenula s tri autobusa. U jednom su se našli ljudi s tribine, oni koji su u nogama imali veliki broj utakmica, a u druga dva su ipak to bili više simpatizeri, ali pošto je sve to skupa organizirano svi su išli na sjever.
Za tu prigodu napravljena je zastava od 25 metara Torcida Mostar s velikim grbovima, Hajduka, Torcide i srušene crkve u Mostaru kao simbol tadašnjeg Mostara. Za tu prigodu napravljene su i majice Torcida Mostar i sve je bilo spremno za veliki spektakl.
Da ugođaj bude bolji na put je pošao i vlasnik TV koji je kamerom snimao , kako put , tako i cijelu utakmicu. Na putu standardno zezanje i navijanje, uz povremena stajanja koja su obično završavala pustošenjem prodavaonica ili benzinskih crpki. Dolazak u Split je bio zaista impresivan kada se preko 100 ljudi u majicama Torcida Mostar pojavio pred Poljudom.
Na sve strane su nas ljudi pozdravljali, umiješali smo se u navijačku masu i nestrpljivo čekali polazak na stadion. Na ulicama Splita vladala je prava ludnica, sve u dresovima i sa šalovima, nema kuta grada odakle se nije čula pjesma. Kada se krenulo prema stadionu bila je to nepregledna kolona, Ježio sam se cijelim putem, i da nisam popio desetak piva tko zna kako bi završio.
Uglavnom došlo se pred stadion i valjalo je ući na Poljud u toj gužvi, U par navrata je došlo i do tučnjava, ali sve to se smirilo zahvaljujući viđenijim članovima Torcide. Stadion je već sat i pol prije utakmice bio krcat, klicalo se Hajduku koji je tada pisao povijest nastupom u Ligi prvaka. Navijanje nije prestajalo, i u pojedinim trenucima je cijeli stadion skandirao, a Poljud se doslovno tresao. Mi smo se pogubili u toj masi premda smo htjeli svi biti na okupu, ali to je bila nemoguća misija.
Utakmica je završila 0:0, i s obzirom na to da su gosti bili veliki favoriti nitko nije bio nezadovoljan, Nakon utakmice ostalo se još dugo na Poljudu koji je još uvijek pjevao svom Hajduku. Kada smo napokon izašli nekako smo se i dokopali autobusa, ali u predviđeno vrijeme za polazak nisu svi došli pa se tu čekalo još dobar sat vremena, a ni tada nisu svi došli.
Na kraju smo ipak krenuli bez njih, a na kraju će se ispostaviti da su ostali u Splitu kod nekih prijatelja, Vratili smo se sretni i već smo u povratku planirali kako na Anderlechta i Steauu.
