NIKAD NEMOJ ZABORAVIT
U tuđinu kad sam pošla
zaplakao otac gorko
nek ti sretno bude kćeri
ti ćaćino lijepo oko.
U tuđini tebi neće
kao ovdje lijepo biti
kad se sjetiš svoga kraja
ti ćeš gorke suze liti.
Budi kćeri uvjek ponos
svoga roda-zavičaja
neka uvjek u tvom srcu
bude naša kuća stara.
Dok mi otac govorio
pade bolna suza vrela
uvjek kćeri ti se sjeti
iz malenog da si sela.
Nemoj kćeri zaboravit
gdje ti majka život dala
ovaj tvrdi kamen sivi
staru trešnju kraj bunara.
Sinovima svojim kaži
gdje su žulji oca tvoga
prenesi im običaje
i vjeru u dragog Boga.
Nek te kćeri u tuđini
ponos na zavičaj krasi
uzdignute glave reci
hercegovka prava da si.
Opet jednom ti se vrati
gdje smo nekad sretni bili
gdje su tvoji pradjedovi
svoje kosti ostavili…
Stihovi: Ljiljana Tolj
