GROBOVI IM NIKAD ZABORAVIT NEĆE
Četrnaestog rujna devedest treće,
Hrvati taj crni dan, nikada zaboravit neće,
od armije zvijeri, ušli su na Uzdolska vrata,
i s velikom mržnjom ubili četrdeset i jednog Hrvata.
Toga kobnog dana, za osudu svaku,
ubili su u krevetu unuku i baku.
Poslao je otac sina, iz ratnoga Mostara,
da ga skloni od užasa i snajperske mete,
poslao na Uzdol baki, jer je bio dijete.
Pucala je banda djetetu u leđa,
u očevom rodnom selu nije im’o sreće,
ni slutit se nije moglo,
da svoj rodni Mostar, više vidjet neće.
Riješite se osipa i svrabeža i recite psorijazi stop!
Pobili su toga dana, nevine civile,
pod zastavom armije, to su učinile.
Hrvstske vojnike tada su strijeljali,
podršku iz vojnog vrha, oni su imali.
Od tog strašnog, zvijerskog čina,
dvadeset i sedam, prošlo je godina,
tužilaštvo nije ništa uradilo,
te ubice uopće nije osudilo.
Ali povijest neće nitko izbrisati,
u Uzdolu da su stradali Hrvati,
suditi im nisu htjeli u ovoj državi,
al’ će sudit onaj jedini i pravi,
stići će ih kazna, od Božje ruke,
za sve što su uradili, za sve naše muke.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
14. rujna 2020.
