Borka Budić (38), dugogodišnja novinarka iz Banje Luke, poginula je u planinarskoj nesreći u Sloveniji.
Tužna vijest šokirala je novinarsku zajednicu u BiH i brojne Borkine prijatelje širom Balkana.
Kako je napisala na svom blogu, od skoro deset godina rada u banjalučkim redakcijama, ostao joj je “samo” nadimak B.B. i velika ljubav prema pisanoj riječi.
Nedavno se u njenom srcu rodila još jedna velika ljubav, ljubav prema planinama i planinarenju, piše “Srpskainfo”.
Puna optimizma
Nije stigla da osvoji sve “dvatisočake”, kako Slovenci zovu planine više od 2.000 metara visine. Nije dala sudbina.
Nedavno je, na prvi dan proljeća, objavila blog “Planine me zovu, moram ići”. I otišla je, nažalost…
Vrijedna, okretna, hitra, puna optimizma, Borka je bila radoznalog, otvorenog duha, uvijek spremna za izazov.
Izabrala je novinarski poziv, završila studije novinarstva, a potom se bacila na posao, sa energijom i posvećenošću kakva se, čak i u novinarskoj branši, rijetko sreće.
U deset godina novinarskog staža, najduže je radila u dnevnim novinama “Fokus” i “EuroBlic”. Više od pet godina bila je dio “EuroBlic” tima. A onda je odlučila da okrene list i promijeni sve: profesiju, grad, državu, način života. Otišla je u Sloveniju, u potrazi za boljim životom i novim iskustvima.
– Prvo sam pokušala da mijenjam svet, a onda sam shvatila da, prije svega, moram da promijenim sebe. Negdje na internetu sam pročitala da za početak, treba da izađeš iz neke svoje komfor zone, pa sam spakirala kofere i otišla u drugu državu – iz Bosne i Hercegovine u Sloveniju. Shvatila sam da je ljudima danas u stvari najbitnije da budu lijepi, te sam uplovila u kozmetičke vode – napisala je Borka na svom blogu.
U Ljubljani je vrijedno radila, učila novi zanat, stekla nove prijatelje, ne zaboravljajući stare drugare i svoj zavičaj. U Sloveniji se zaljubila u planinarenje. Ali, ostala je i stara ljubav prema pisanju. Neizlječiva je to “bolest”, znaju to svi istinski novinari i novinarke.
I tako je banjalučka novinarka postala ljubljanska BBlogerka.
Rado je dolazila kući, bez nje nisu mogla proći slavlja i lijepi događaji u Banjoj Luci.
Očekivali smo da ćemo je vidjeti i ovog proljeća, kako nasmijana, širom otvorenih očiju i ruku spremnih na zagrljaj, korača Gospodskom.
Ali, sudbina nije dala.
