Obitelj Đurović iz Leskovca, otac Miladin (79), majka Miroslava (74) i kćer Svetlana (56), preminuli su u rasponu od 10 dana.
Rođaci obitelji Đurović za Blic.rs progovorili su o tragediji koja ih je zadesila.
„Majka je umrla od srčanog udara, otac je bio dva puta negativan na antigenskom i PCR testu, a sestri je dan-dva prije smrti konstatiran blaži oblik“, pričaju za Blic druga kćer Đurovića, Ana Cvetković, njen suprug Đorđe i sin Stefan, mladić koji se najviše brinuo o bolesnoj baki, djedu i svojoj teti.
Prvo je preminula Miroslava, u noći između 15. i 16. listopada, od infarkta dok se njen suprug oporavljao od teške upale pluća.
„Ona je ljetos imala infarkt, a bila je i dijabetičar. Odjednom joj je bilo loše i za tren je nestala. Taj stres je još neoporavljenog oca dotukao. Vratio se kašalj i gušio se. Kada smo odveli u privatnu kliniku, liječnik je rekao da se na snimci vidi blagi začetak korone, pa je 18. listopada smješten u COVID bolnicu u Leskovcu“, priča Ana.
Njen otac je imao karcinom debelog crijeva i prostate. U međuvremenu je pozlilo Svetlani Đurović.
„Moja sestra je s 40 godina imala problema sa srcem i nosila je dva bypassa, ali nismo znali da u sebi ima veće zlo, da ima karcinom i da je metastazirao. Krila je od nas. Požalila mi se dok je otac bio u bolnici da je krvarila i da ima dijareju“.
Miroslava, koja nigde nije radila i živjela sa roditeljima, primljena j 20. listopada u KC u Nišu, nakon što su leskovački liječnici uspjeli zaustavit obilno krvarenje. Preminula je 23. listopada .
„Tog dana smo baki davali sedmodnevni spomen. Zvao sam tetu. Nije se javljala, da bi tek uvečer javili mami da joj je sestra preminula oko 10 sati”, priča Stefan sa suznim očima, pred čijim nogama se Svetlana onesvijestila prije nego će svom silinom jurnuti opaka bolest.
Testirana je u niškoj bolnici i konstatiran je blagi oblik koronavirusa, ali su im liječnici rekli da to nije problem, nego drugo žarište koje su tražili..
„Mi ne sporimo da je stres sve pokrenuo, a da su moguću koronu zapatili usput“, kažu sve troje.
Ostali su im samo djec i otac koji je s njima komuncirao telefonom skoro sve do posljednjeg daha.
„Tražio je da se čuje telefonom s kćeri, a ona je već bila mrtva. Lagali smo ga da spava i da je boli glava. Tako su i on i baka otišli na onaj svijet ne znajući što im je s kćeri. Ali, ako postoji drugi svijet, tamo su se sreli“, priča mladić koji se s roditeljima sprema obići tri groba na obližnjem Svetolijskom groblju u Leskovcu.
Obitelji preminulih tvrdi da su leskovački liječnici bili vrlo odgovorni.
„Čak su nas i odvraćali da ne inzistiramo da oca smjestimo u bolnicu kako se ne bi zarazio“, veli Ana, koja kaže da je direktor Opće bolnice Nebojša Dimitrijević urgirao da se njena sestra primi u KC Niš.
Dimitrijević kaže da nije do detalja upoznat s tragedijom obitelji Đurović, ali se sjeća da ga je netko zvao da urgira jer je Svetlana nekoliko sati ležala u sanitetskom vozilu čekajući da je netko primi u KC Niš.
„Stanje s koronom je vrlo strašno u Leskovcu i mi više nemamo mjesta za prijem bolesnika pa ih šaljemo u druge zdravstvene ustanove. Kada je u pitanju Svetlana znam da sam zvao Niš, ali ja to činim za svakog pacijenta“, kaže direktor Dimitrijević.
Kuća Đurovića neće ostati zatvorena. Trenutno su njoj Cvetkovići jer su otišli iz svoje kuće, budući da su Đorđevi roditelji zaraženi koronom
