Veliki četvrtak – zeljavi četvrtak, označava posljednji dan korizme a na taj dan navečer započinje vazmeno trodnevlje (Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota).
Na Veliki četvrtak za večeru se jelo zelje, jer nam evanđelisti svjedoče da je Isus na Posljednjoj večeri isto to blagovao. Zato se ovaj dan još naziva zeljavi četvrtak. Veliki četvrtak je uspomena na Posljednju večeru Isusa Krista sa svojim apostolima. Veliki četvrtak naziva se i Dan radosti, jer je Krist ustanovio sveti red i svetu misu. Toga dana prije podne slavi se mise posvete ulja u stolnim crkvama – katedralama, a navečer u župnim crkvama, i to Misa Večere Gospodnje za vrijeme koje svećenik pere noge apostolima župe po uzoru na Krista koji je oprao svojim Apostolima noge i tako očitovao čin poslušnosti i služenja. U dane Svetog trodnevlja, tj. od četvrtka do subote, redovito se nisu obavljali težački poslovi na polju. U te dane ne zvone crkvena zvona. U Dalmaciji je običaj da se na Veliki četvrtak vezuju crkvena zvona. Dječaci drvenim čegrtaljkama označuju vrijeme jutarnje, podnevne i večernje molitve “Anđeo gospodnji” te vrijeme početka crkvenih slavlja. Negdje se na Veliki četvrtak poslije tri sata ne dira u zemlju i ide se na misu. U Dalmaciji, gdje se na Veliki četvrtak, a negdje u sve dane Svetog trodnevlja udara šibama po crkvenim klupama tako dugo dok se ne izlome šibe, a čin se naziva “tući barabana” pa naziv podsjeća na Barabu, sudionika Isusova procesa pred rimskim upraviteljem Poncijem Pilatom. Šibe su bile od trsa iz starog vinograda ili od grana masline ili gloga.
