Velimir Đerek
Kada vidiš osmijeh na licu
Sokol Imotski je branio Slavoniju,
u Vukovaru zlatnu ravnicu
iz sve duše ljubio je Croaciju.
Bojovnik se nije smrti bojao
na Sajmištu kao Vitez je stajao,
ratnik nasmijanoga lica
zaplakala je tužno Mati Hrvatica.
Ne plači Majko i sestro moja
ako se ne vratim iz boja,
doći će djeci mir i Sloboda
ponos sam Hrvatskoga Roda.
Borio se za Vukovar grad
osjeća se sa istoka smrad,
mržnja koja je Hrvatsku mrzila
srpska sila je boj izgubila.
Kada vidiš nasmijano dječje lice
koje rađaju slobodne Hrvatice,
pogled koji te gleda milo
krvavo polje je u Vukovaru bilo.
Slomljena su krila
Domovino srcu si nam mila,
djeca se slobodno rađaju
Hrvati nikome svoje Zemlje ne daju.
Sokol je za Slobodu pao
ubila ga je četnička granata,
u polju crvenih makova je ostao
otvorena su Nebeska vrata.
Sokolovi iznad slobodno lete
Vukovar u tišini posjete,
krila su svoja raširili
braću svoju nisu zaboravili.
Autor@Vlado Visković
Velimir Đerek: Sokol Imotski je branio Slavoniju, u Vukovaru zlatnu ravnicu
