Na domaćoj glazbenoj sceni pojavila se mlada autorica Ana Lucić koja je kao umjetničko ime odabrala naziv Anami. Riječ je o djevojci koja dolazi iz Domaljevca u Posavini i koja je završila kineziologiju na Sveučilištu u Mostaru. Ana je primjer da se sve može kada se hoće, a ovih dana predstavila je svoju premijernu pjesmu naziva Fobije. Povodom glazbenog prvijenca razgovarali smo s Anom i evo što je rekla za naš portal HERCEGOVINA.in.
Za početak možete li nam reći kako ste odlučili ući u glazbene vode?
-Odmalena sam sanjala o glazbi i ona je oduvijek bila dio mene. U jednom trenutku sam osjetila da sam spremna ući ozbiljnije u taj svijet i posvetiti se pjevanju na profesionalnijoj razini.
Otkud ideja za umjetničko ime Anami?
-Dugo sam razmišljala pod kojim imenom se želim predstavljati i nikako se nisam mogla odlučiti. U šali sam govorila da ću ostati “bez imena”. Kao i svaki mostarski dan “na kavi u podne”, sjedila sam s prijateljicama u Ice baru i tada je jedna od njih rekla: “Što god da izabereš, samo na to ime dodaj ‘mi’ da budemo i mi s tobom u toj priči.” Tako smo zajedno izgovorile “Anami”, zvučalo je fino i odmah smo provjerile značenje. Ime ima simbolično značenje “bezimen” i u tom trenutku smo sve znale, to je to.
Završili ste fakultet kineziologije na Sveučilištu u Mostaru. Gdje vidite dodirne točke između fakulteta i glazbe?
-Kineziologija me naučila disciplini, radu na sebi i razumijevanju vlastitog tijela, što mi jako pomaže u kontroli disanja, energije i scenskog izražaja tijekom pjevanja.
Koliko je lako ili teško sve to uskladiti u svakodnevnom životu?
-Iskreno, nije uvijek jednostavno. Kolege pjevači s kojima radim su u Orašju, a ja sam većinu vremena bila u Mostaru zbog fakulteta, pa su česta vikend-putovanja znala biti zahtjevna. Ipak, kad nešto voliš, pronađeš način.
Svjetlo dana ugledala je i prva pjesma Fobije. Možete li nam reći nešto više o toj pjesmi?
-Tematiku pjesme svatko može doživjeti na svoj način, najčešće kroz vlastita iskustva loših ljubavnih priča. Moja ideja je bila da “Fobije” predstave priču o unutarnjim strahovima i traumama koje nosimo u sebi, ne moraju biti vezane isključivo uz ljubav. To su one sjene koje samo mi vidimo i osjećamo, a često postoje samo u našim mislima.
Na koju glazbenu publiku ciljate s ovom pjesmom?
-Pjesma je u pop dance stilu i prirodno je više usmjerena prema mlađoj publici, klubovima i plesnoj atmosferi. Ipak, iznenadilo nas je koliko se svidjela različitim generacijama, slušali su je i najmlađi i oni malo stariji.
Možemo li očekivati neke nastupe u Mostaru i Hercegovini jer su ipak živi nastupi najbolja promocija?
-Većina mojih dosadašnjih nastupa bila je vezana za Orašje, ali se iskreno nadam da ću se uskoro predstaviti i mostarskoj publici.
“Fobije” su vaša prva pjesma. Planirate li izbaciti još koju pjesmu u skoroj budućnosti?
-U planu je nova, ljetna pjesma. Aktivno radim na novom materijalu i vjerujem da će publika uskoro imati priliku čuti nešto novo.
Imate li neki svoj moto kojim se vodite kroz osobni, a evo i glazbeni život?
-Važno mi je biti zahvalna na onome što imam, ali uvijek vjerujem da postoji prostor za rast. Uzdignute glave treba ići prema onome što želiš.
Za kraj što možete poručiti ljubiteljima glazbe i našim posjetiteljima?
-Ako nešto u životu želite dovoljno jako i ako ste spremni raditi na tome, vjerujem da je moguće ostvariti svaki san.
HERCEGOVINA.in
