Na Digilab NSK Podcasti kanalu na YouTubeu kao i na svim relevantnim aplikacijama i servisima za audio sadržaj kao što su Spotify, Deezer, Google Podcasti i Podbean slušati možete čak šest novih podcasta.
Jedan od njih je i podcast Beli Zagreb Grad, svojevrsni nastavak istoimenog projekta, koji na društvenim mrežama postoji još od 2017. godine te portala koji je Barbara Grgić pokrenula netom nakon prošlogodišnjeg potresa u Zagrebu.
U dvadesetoj epizodi podcasta Barbari se pridružila zvijezda serije “Zabranjena ljubav”, pjevačica i autorica tekstova brojnih hrvatskih megahitova – Antonija Šola.
Antonija je u podcastu otkrila i neke dosad nepoznate informacije iz svoje karijere, koje se ponajviše tiču njezina djetinjstva, odrastanja, odnosa s Tošom Proeskim, Oliverom Dragojevićem, ali i s kolegama iz “Zabranjene ljubavi”, najdugovječnije hrvatske sapunice.
“Već u vrtiću primijetili da vrlo lako pamtim tekstove za recitacije i predstave. Nikad se time nisam zamarala, bila sam dijete. Većinom sam radila ono što sam voljela – pjevanje, ples, ritmika. To sam živjela, a mislila sam da ću se baviti nekim drugim poslom. Htjela sam biti stjuardesa, slikarica ili glumica”, priznala je Antonija koja je otkrila kako je u osnovnoj školi znala bježati s nastave kako bi s prijateljicama kod njihovih baka jela palačinke.
Zanimljivo, u srednjoj se školi Antonija posvetila opernom pjevanju, a studirala je sociologiju i kroatologiju na Hrvatskim studijima. Ipak, sve promijenilo kada je odlučila nastupiti na Dori 2003. godine s pjesmom “Dođi najbrže”.
“To nije bio savršen nastup, ali moramo i trenu uzeti u obzir. Ne može biti sve savršeno. Čovjek kada se upušta u nešto, treba imati puno hrabrosti – pa i pogriješiti – jer nećeš nikad početi. Uzimala sam sve prilike koje su mi se pružale, inače se ne bih pomakla nigdje”, govori Šola.
Priznala je i kako joj je žao što s pjesmom “Gdje je srce tu je dom” ipak nije pobijedila na Dori 2008. godine. Kroz svoju karijeru, surađivala je i s brojnim hrvatskim zvijezdama – od Zdravka Čolića, Nine Badrić, Ivana Mikulića, Maje Šuput pa sve do pokojnog Proeskog o kojima je Antonija u podcastu ispričala i dosad nepoznate stvari.
“On je meni davao povjerenje kao autoru, ja sam njemu davala povjerenje kao izvođaču. To je jednostavno tako išlo. Svi mi s kojim smo s njim radili, znamo koliko je to bilo oplemenjujuće i ispunjavajuće”, rekla je te dodala kako je CD s pjesmama “Jedina”, “Rane na usnama” i “Pratim te” sasvim slučajno došle do Toše.
“Razmišljala sam da bi te pjesme mogle biti za Tonyja Cetinskog, no kako je on tada bio na vrhuncu i imao puno pjesama na raspolaganju, one su stajale sa strane. Toše ih je čuo i rekao kako neće snimati CD bez ‘Jedine’. ‘Volim osmijeh tvoj’ je došla tek kasnije, kada su se već svi pitali tko je on. ‘Pratim te’ je tada bila prva, ali u to vrijeme nezamijećena pjesma”, istaknula je.
Prisjetila se i snimanja serije “Zabranjena ljubav” koje je nekad znalo trajati i do 12 sati. O ponovnom okupljanju glumaca iz naše najpopularnije sapunice Šola kaže: “Bilo bi fora vidjeti nas opet. Mislim da je to teško, kada uzmemo u obzir gdje smo svi danas. Igor i Tuna su mi bili omiljeni likovi, ja bih samo sitcom o njih dvoje napravila.
Za kraj podcasta, poslala je i snažnu poruku.
“Ljudi su znali reći ‘ti ne možeš jer si žena, jer si mlada i jer nemaš iskustva’. To me dosta pogodilo. Pustila sam koju suzu tu noć, a onda bih rekla ‘e, baš hoću’. Dobila sam snagu i željela dokazati suprotno. Vidim da danas ima dosta mladih žena koje su uspješne u svim mogućim područjima umjetnosti. Ženama uvijek malo biti teže jer toliko uloga moramo odigrati u životu i onda se ženu nepravedno otpiše u nekom trenutku života jer ona sada dobiva i neke druge uloge. Naravno da je to teško i mnoge i posustanu, ali uz planiranje i podršku okoline, moguće je. Naše bi društvo i institucije trebali biti podrška ženama da bi se cijela slika društva mogla popraviti. Znale su mi doći mlađe žene koje su na neki način bile ‘sklonute’ jer su već u mlađoj dobi postale majke. Društvo bi za njih reklo: ‘Što će ona sad raditi karijeru? Ima djecu, neka se o njima brine’. Mladim i samohranim majkama i očevima trebalo bi omogućiti sve potrebno za normalan odgoj djece: dobra infrastruktura, dovoljan broj mjesta u vrtiću, dobar prijevoz i sve takve stvari kako bi se ljudi lakše odvažili na zasnivanje obitelji. Teško je u uvjetima u kojima se ne možeš osloniti na institucije stvarati daljnji naraštaj”, priznala je.
