Hamburški pjesnik Hans Leip, u ulozi gardijskoga pješaka u jeku Prvoga svjetskog rata, u travnju 1915. godine čuvao je stražu ispred berlinske vojarne, stišćući svoju vojničku kabanicu ne bi li se skrio od kiše i nelagode te tmurne večeri uoči svojega premještaja na karpatsku bojišnicu. Prije odlaska, želio je tek djevojački oproštajni poljubac. Dobio je dva! Prvi od djevojke Lili koja je radila kao ispomoć u kuhinji, a drugi od medicinske sestre Marleen. Mladi ih je pjesnik-vojnik upisao u vječnost, spojivši ih u Lili Marleen.
Piše: Darko Juka
Papirić na kojemu je zapisao svoje stihove pronašao je u svojoj ladici tek dva desetljeća poslije, oplemenio ih za dva dodatna stiha i objavio u svojoj zbirci iz 1937. godine, kao ”Pjesmu mladoga vojnika na straži”. Premda ju je sam i uglazbio, glazbenu je prepravku nešto kasnije napravio Rudolf Zink, da bi melodiju koju svi danas poznajemo 1938. napisao je Norbert Schultze.
Prevedena na 48 svjetskih jezika, ta pjesma vojničke čežnje pjevana je po bojišnicama diljem svijeta, čak i na suprotstavljenim stranama Drugoga svjetskog i ratova koji su slijedili…
Doživjela je i niz prepjeva, a u Hrvatskoj su ju, u jeku Domovinskoga rata, kao pjesmu ”Čekam te” snimile hrvatske glumice: Anja Šovagović-Despot, Alma Prica, Barbara Ujević-Živković (danas Nola), Suzana Nikolić, Urša Raukar-Gamulin, Branka Cvitković i Doris Šarić-Kukuljica. Prepjev potpisuju Anja Šovagović-Despot i Lukas Nola, dok je za aranžman zaslužan Neven Frangeš. Pjesma je 1992. snimljena u studiju Koncertne dvorane ”Vatroslav Lisinski”, a objavljena iste godine na istoimenoj audiokaseti, u izdanju zagrebačke kuće ”Duga audio”.
Za naslovnu fotografiju videa činilo mi se jedino ispravnim odabrati čuvenu fotografiju hrvatske ratne fotoreporterke Lee Krivošić ”Poljubac Groma”. Na njoj je ovjekovječen poljubac plavokose 21-jednogodišnje Ire i njezina 32-godišnjega Marijana Horvata, pripadnika 2. gardijske brigade ”Gromovi” Hrvatske vojske, na čiji je povratak s bojišnice čekala. Fotografija je nastala 11. kolovoza 1995. godine u Sisku, nakon završetka ”Oluje”, a danas je dijelom postava sisačkoga gradskog muzeja.
