Pod sloganom „Iz srca Slavonije u dušu Hercegovine“, u organizaciji Grada Ljubuškog i Turističke zajednice, u suradnji s Gradom Županjom i slavonskim KUD-ovima, održana je prva Slavonska večer u Ljubuškom – događaj koji je okupio ljubitelje folklora, običaja i prijateljstva dvaju krajeva.
U prepunoj Gradskoj vijećnici, slavonske nošnje, tamburice i miris šarana na rašljama prenijeli su duh ravnice u krševitu Hercegovinu, piše Ljubuški portal.
Tradicija koja živi pjesmom
Gosti iz Slavonije – među njima KUD Tomislav iz Županje, pjevačka konjica Sinđir, Muška skupina Zuce, te jedinstvena Udruga za očuvanje svinjarske kanđije iz Kruševice – izveli su bogat kulturno-glazbeni program. Izvođene su izvorne pjesme, bećarci i napjevi bez mikrofona – “onako kako se to nekada pjevalo, iz duše”.
Povezanost koja traje
Prijateljstvo Ljubuškog i Županje traje više od 15 godina, a potvrđeno je i poveljom prijateljstva iz 2008. godine. Osim kulturnih susreta, gradovi surađuju i kroz projekte, razmjene i zajedničke manifestacije.
„Naši korijeni su isprepleteni. Mnogi Slavonci potječu iz Hercegovine, a kroz povijest smo jedni drugima bili i dom i utočište,“ istaknuo je domaćin Ante Herceg, poručivši da ova večer treba postati tradicija.
Nošnja, pjesma, emocije
Poseban aplauz izazvale su djevojke u autentičnim slavonskim nošnjama – svilene bluze, dukati, ručno rađeni detalji i “cuk” u kosi izazvali su divljenje publike.
„Ako nešto ne valja, baka će ti odmah reći. Ali uvijek s ljubavlju,“ nasmijano su poručile članice KUD-a.
Slavonija ne nestaje – ona se pjeva
U završnom govoru, jedan od sudionika kazao je:
„Slavonija možda danas iseljava, ali ne nestaje. Čuvamo je srcem, pjesmom, običajem. Znamo tko smo, i znamo gdje pripadamo.“
Dodao je i poruku za sve iseljenike:
„Vi koji ste otišli – i dalje ste s nama. Možda ne fizički, ali srcem. Jer znate gdje vam je gnjezdo.“
Hercegovina i Slavonija – različiti krajolici, ista duša
Uz šaljivu, ali iskrenu misao domaćina – “Dok mi Hercegovci gradimo kamenom, Slavonci grade osmijehom”, večer je završila uz smijeh, tamburicu i obećanje: “Vidimo se i dogodine!”
Ova večer, iz srca Slavonije u dušu Hercegovine, pokazala je da tradicija nije samo uspomena – ona je živa i pjeva.
