Umirovljenici iz Federacije Bosne i Hercegovine, danas će odlučiti s kojim sve zahjevima idu pred Federalnu vladu, na sastanak u utorak. Ne odustaju, od mogućnosti prosvjeda već početkom listopada. Kažu, da su radni vijek dali za Bosnu i Hercegovinu, a danas žive na prosjačkom štapu. Lijekovi skupi, a voće i povrće su im luksuz, piše BHRT.
Zijadin Ibrahimi proveo je 35 godina na radnom mjestu, nakon čega je tvrtka završila u stečaju. Staž mu nije uvezan, a plaće, usprkos sudskim presudama, nikada nije primio. Živi od minimalne mirovine koja služi za lijekove i dadžbine.
– Ostane botanika, kupi se išta. Dobije se šećer, dobije se tlakk, sad od liječnika idem. Od čega? Umjesto da sam sad najzdraviji – ističe umirovljenik Zijadin Ibrahimi.
“Moramo da živimo”
Od minimalne mirovine živi i Fahira Hodžić, navodeći da primanja pokriju troškove za ogrjev, režije i lijekove.
– Opet živi se, nije se umrlo. Moramo da živimo – poručuje Hodžić.
Nihad Mujezinović ističe da ne mogu nigdje otići.
– Njemački i drugi umirovljenici idu po svijetu, a bosanski može samo u kući sjediti – rekao je.
I kilogram voća je postao luksuz. U ljekarnama kažu da su sve češće situacije da umirovljenici lijekove kupuju na veresiju, a mnogi pomoć traže u javnim kuhinjama i Crvenom križu.
– Zahtjevi za različite vrste pomoći se uglavnom odnose na prehrambene i higijenske artikle, pelene za odrasle, invalidska pomagala koja su itekako tražena i povećava se potreba za tom vrstom pomoći, ali i ostali vidovi pomoći – naglašava Merima Sarajlić, tajnica Crvenog križa TK.
Stalni krediti
– Čim dolaze stalno, piše i drva i ugalj na kredit, dižu kredite ako će gdje da odu, zaduži se pa onda ne zna ni on kud će sam jadnik sa sobom. Stalno dolaze ima li gdje ovdje pomoći – kazao je predsjednik Sindikata umirovljenika Tuzla Muhamed Ramić.
Nakon što su umirovljenici u cijeloj Federaciji BiH potpisali peticije za povećanje mirovina, ne isključujući i masovne prosvjede, uslijedio je poziv iz Federalne vlade na sastanak naredni tjedan. Sutra će, kažu umirovljenici, pripremiti zahtjeve i otići spremni pred premijera.
Dok umirovljenici stežu kaiš kupujući kruh i lijekove na veresiju, političari uglavnom brinu o tome kako ostvariti izbornu pobjedu, ko će zauzeti fotelje u istitucijama i tako godinama. Mnogi su izgubili nadu da će vlast imati sluha za ovu populaciju čije stanje najbolje oslikava poraz bh. društva.
