Vidim krš i kuću staru srce vuče ka Mostaru

POVRATAK
Često misli odlutaju,
rodnoj grudi i svom kraju,
za povratkom žudim jače,
jer mi duša stalno plače.
Vidim krš i kuću staru,
srce vuče ka Mostaru,
kraj Neretve hladne vode,
da odmorim mili rode.
Da još živim sto godina,
želja će mi ista biti,
prošetati kroz Ljubuški,
s društvom starim, vino piti.
Vratiti se opet želim,
među ona brda sveta,
Međugorju i Kraljici mira,
svetom mjestu, vjere i zavjeta.
Sa Širokog želim čuti zvona,
što me uvijek budiše u zoru,
da osjetim miris zlatnog smilja,
kad prošetam po Čitlučkom polju.
U Grudama gangu zapjevati,
da se čuje do Posušja brate,
Hercegovci neka se pridruže,
dok gangamo, da nas složno prate.
Vratit ću se neka sad svi znaju
dodijalo ovdje više meni,
idem tamo gdje trebam i biti,
gdje su moji i naši korijeni.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 04. 04. 2018.