Bio je neumorni motor koji je svake sekunde na terenu čupao i vukao i uvijek je zbog svoje energije i osmijeha bio miljenik i igrača i navijača. I iskrenosti koju nikad nije pakirao u ukrasnu foliju. Samo u zarazni osmijeh.
Volio je Mostar. Niti se njega moglo potjerati iz Mostara, niti Mostar iz njega.
Njegova duhovitost i anegdote spadaju u kategoriju urbanih legendi. “U životu ti je najpametnije biti inteligentan”. Ili “uvijek pažljivo slušaj budalu da možeš napraviti suprotno”. Ili “vidi kako je Bog pravedan, dao je jadnom čovjeku jednu dužu nogu”, vidjevši čovjeka kako šepa. Jednom je prigodom dok smo sjedili u Pirge, a napolju led, vidjeli čovjeka koji je proklizao i pao na poledici rekao meni “idi uruči mu pehar za najbolju piruetu”.
Taramba je bio spona koja je spajala sve stranice klupskih almanaha. Šef struke, trener mlađih kategorija, veterana, organizator, inicijator, rudar i govornik.
Bio je neumorni štit ispred oronulih klupski zidina vječno spreman pomoći i pričati onima koji žele slušati.
Ako su Baka i Luka bili veleposlanici, Taramba je bio ministar unutarnjih poslova. I nogometa i zajebancije. Povijest koja oduševljava i istina koja nasmije.
Pokoj Ti vječni Vladimire Skočajiću!
Počivao u miru Božjem!
Jadranko Brijun
