JA TE VOLIM ISKRENO
Odavno već nisam pisala o tebi,
morala sam sada, da boljelo ne bi,
neću dozvoliti dat´ te zaboravu,
ja te volim i osjetim za te´ ljubav pravu.
Proljeće je došlo, sve se probudilo,
samo moje srce sanja, što je nekad bilo,
duboko u njemu pohranila sam snove,
prema tebi moj voljeni, što Mostar se zove.
Osjećaji moji toliko su snažni,
a svi oni što te mrze, meni nisu važni,
za sve takve ljude vlada samo zima,
ali meni u mom gradu, vječna je toplina..
I kad bure pušu i kad kiša lije,
duša moja neprestano u tebi se smije,
Neretva dok teče i glasno žubori,
kao da i ona šapće: Ovaj grad te voli.
Volim i ja njega i za Mostar živim,
ostala sam ja u njemu i ja mu se divim.
Na zemaljskoj kugli, nema ljepšeg grada
iako to mnogi neće, da priznaju sada.
Priznati ne žele, hoće da te dijele,
ti zlobnice trebaju iz grada da sele,
sve te silne nepravde, rade tebi smišljeno,
dozvolit im neću, “JA TE VOLIM ISKRENO.”
KATARINA ZOVKO – IŠTUK
MOSTAR 18. 04. 2015.
- Oglas -
