VRATIT ĆU SE SELO MOJE
Pusto osta selo moje,
tuđom zemljom, noge gaze,
zarasle su u korovu
iz djetinjstva moje staze.
Nevidi se kamen sivi,
mahovina sve je skrila,
na zgarištu gdje je nekad
obiteljska kuća bila.
Još grobovi ostali su,
k’o svjedoci opstojnosti,
a sve drugo nestalo je
s mnogo bola i žalosti.
Vratit ću se selo moje,
dić’u kuću iz pepela,
neće slike ruševina,
umivat mi suza vrela.
Katarina Zovko Ištuk
Mostar 8. kolovoza 2023.
Vratit ću se selo moje dić’u kuću iz pepela, neće slike ruševina umivat mi suza vrela
ISTAKNUTE VIJESTI
Prethodni članak
Sljedeći članak