Kao što je poznato HŠK Zrinjski je svake godine priređivao redute. Redute su uglavnom davane u prostorijama „Hrvoja“, a ponekad i u hotelu „Bristol“ dok je njime rukovodio simpatizer Plemića gosp. Drago Kalman.
Ono što je zajedničko za sve redute Zrinjskog jeste da su bile pomno organizirane i od brojnog građanstva željno iščekivane.
Jedna takva reduta održana je u nedjelju 11. veljače 1934. godine. Proslava je počela još za danjeg svjetla, tijekom popodnevnih sati kada je nebrojena masa svijeta pratila povorku princa karnevala kroz grad.
Povorka je prolazila gradom uz pratnju Hrvatske glazbe, a princ karnevala svoju je šetnju gradskim ulicama završio pred domom „Hrvoja“.
U 19 sati dvorana „Hrvoja“ bila je potpuno ispunjena građanstvom, uz brojne goste od kojih su mnogi došli iz raznih krajeva Dalmacije.
Preko 150 lijepih i gracioznih maski zabavljalo se cijelu noć u ukusno dekoriranoj dvorani „Hrvoja“. Štimung zabave bio je izvrstan pa je veselje potrajalo do 7 sati ujutro. Tijekom noći izvršen je i izbor najljepše maske, a ovaj put nagradu je osvojila gospođica Zlata Arapović.
Nažalost, ukupan dojam redute HŠK Zrinjski malo je poremetio nesretan događaj tijekom ophodnje princa karnevala gradskim ulicama. Pomoćni radnik u trgovini „Bata“ gosp. Muhamed Alajbegović bio je zadužen da pomaže gibanje jednog dijela princa, ali mu se dogodio peh što je pod njegovim teretom popustio dio na kojeg je bio naslonjen.
Gosp. Alajbegović je pao na zemlju i uslijed toga slomio ruku. Zadobio je još nekoliko lakših povreda zbog čega je prevežen u bolnicu na liječenje.
Bratski i danas nekako zaboravljeni HŠK Zrinjski iz Tuzle također je redovito davao svoje zeleno-bijele redute. One su se odvijale u raskošno dekoriranim prostorijama Hrvatskog doma u Tuzli.
Redutu iz veljače 1934. godine posjetilo je oko 300 gostiju koji su se u ugodnom raspoloženju također zabavljali do jutarnjih sati. Na reduti je sudjelovalo 60 originalnih maski.
Spomenute redute su gledano i za današnje prilike polučivale veliki materijalni uspjeh. Međutim osim materijalnog, iznimno bitan je bio i njihov moralni učinak, kako za navijače tako i za nogometaše Zrinjskog.
Osim toga svi tadašnji mostarski klubovi pravili su svoje redute pa je zbog prestiža bilo važno o kojoj će se reduti dulje raspravljati u gradu na Neretvi.
