Stare knjige nas uče da povijest pišu pobjednici. Nažalost to je možda tako svuda u svijetu osim u državi koja se zove Bosna i Hercegovina. Iako postoji na tisuće dokaza o početku agresije na ovu državu političke elite jednoga naroda prekrajaju povijest i čine sve da Hrvati postanu manjina u državi koju su svojom krvlju i životima obranili.
Kada je započela agresija na BiH i kada je sravnjeno Ravno Alija Izetbegović je rekao da to nije njihov rat. Pozvao je narod da ne nasjeda na provokacije i da bude miran jer rata u BiH neće biti. Kada je to rekao mislio je valjda na područja na kojima živi narod kome pripada. Dok je on pozivao na mir i roštiljanja na izletištima, spremala se totala agresija na BiH. Poučeni stanjem u Hrvatskoj Hrvati u BiH su se spremali na obranu. Hrvati su se u tajnosti organizirali i naoružavali jer su znali što ih čeka.
Kada je započela agresija bilo je kasno za sve. Da nije bilo Hrvata koji su se organizirali u HVO-u BiH bi pala skoro bez ispaljenog metka, a sudbina Srebrenice zadesila bi cijelu državu. Činjenice kažu da je sva vojna i humanitarna pomoć za BiH došla preko Hrvatske. Činjenice kažu da je Hrvatska primila nekoliko stotina tisuća izbjeglica iz BiH i tako im spasila gole živote. Činjenice kažu da za vrijeme početka agresije nije postojala tkz. Armija BiH koju dana bošnjačke političke elite predstavljaju kao jedinu vojnu silu koja je branila BiH. Činjenice kažu da je HVO obranio i oslobodio područje Hercegovine u vrijeme kada ta armija nije ni postojala. Činjenice kažu da je Hrvatska vojska spasila Bihać i tu cijelu regiju deblokirala i oslobodila.
U međuvremenu je započeo rat između Hrvata i Bošnjaka. Hrvati su u tom ratu protjerani sa svojih ognjišta u svim gradovima i mjestima gdje su bili manjina. U tim gradovima i mjestima danas nema Hrvata. Nakon rata uspostavljena je FBiH koja je samo na papiru dio države u kojoj su Hrvati i Bošnjaci ravnopravni. U stvarnosti je to puno drugačije i sve ono što su Hrvati stekli i obranili u ratu počeli su gubiti u miru. Bošnjaci su koristili i još uvijek koriste to što su brojniji, i tako majoriziraju Hrvate.
Hrvate se godinama sudi i osuđuje samo zato što su stali u obranu svojih domova, te zato što nisu htjeli biti manjina na svojim stoljetnim ognjištima. Rat je bio i prošao, i svaki zločin se treba osuditi bez obzira s koje strane došao. Nažalost u ovoj državi se osuđuju samo pripadnici najmalobrojnijeg naroda, a Hrvatska stratišta diljem cijele BiH se prešućuju i zataškavaju.
I kada se međunarodna zajednica smiluje da osudi nekoga s Bošnjačke strane kazne su simbolične. To su tabu teme o kojima se ne priča ili ne smije pričati da se ne bi uvrijedili međunarodni zvaničnici koji kroje geo strateške karte svijeta. Šuti se i o ubojstvima dužnosnika iz reda Hrvatskog naroda čiji ubojice nikada nisu izvedeni pred lice pravde. Ovih dana se otkrivaju masovne grobnice u kojima su zakopani Hrvati, a oni koji bi trebali odgovarati za ta zlodjela biraju se u najveće organe vlasti.
Šuti se i o konstantnom preglasavanju Hrvata u svim segmentima društva i vlasti. Šuti se o nametnutom članu predsjedništva koji godinama Hrvatima biraju Bošnjaci. Šuti se i što taj lik iz bajke na mjesta predviđena Hrvatima instalira podobne i poslušne kojima je jedina zajednička poveznica s Hrvatima to da ih mrze iz dna duše. Šuti se i to da se ortodoksni Bošnjaci preko noći odluče biti Hrvati kako bi zauzeli mjesta koja njima ne pripadaju. Strateški to je dugoročni plan koji ima za cilj istjerati legitimne Hrvate iz Doma naroda, i tek nakon toga bi uslijedio egzodus Hrvata iz države koju su obranili svojim životima.
Istina je da Hrvati idu iz BiH u potrazi za boljim životom, ali prešućuje se činjenica da i Bošnjaci napuštaju ovu zemlju. Mediji kojima i jeste cilj da Hrvati odu to stalno potenciraju, te istovremeno za to krivcima proglašavaju dužnosnike iz reda Hrvatskog naroda. Ruku na srce tu ima istine, ali puno veća krivnja je na suprotnoj strani koja majorizira Hrvate zauzimajući njihove pozicije.
Ovo su vremena kada bošnjačke političke elite zaokružuju svoj plan kojim bi konačno dali do znanja da Hrvati nemaju što tražiti u BiH. Primjera je bezbroj, zadnjeje imenovanje u CIK-u, imenovanje Cikotića, datum izbora u Mostaru.
Vrijeme je da se kaže dosta i da se poduzmu konkretni potezi. Hrvate neće spasiti priopćenja o ugroženosti jer znamo mi koliko smo ugroženi. Hrvate neće spasiti ni ovi koji su izabrani u Sabor jer od njih nećemo imati velike pomoći.
Povijest ne pišu pobjednici, pišu je oni u čijim rukama su “muhuri” koje su preuzeli preglasavanjem i nametanjima.
Hrvatima se oduzimaju prava te se to predstavlja zakonitim, a i Hitler je na “zakonit” način stigao na vlast.
Krajnje je vrijeme da se kaže DOSTA VIŠE…
