Vukovi noćas stražu nam čuvaju, viju oni glasno ovde u planini

U CARSTVU TIŠINE
Daleko od stvarnosti, u carstvu tišine,
skriveni smo sada samo ti i ja,
dok snjegovi padaju i dok vjetri pušu,
u brvnari maloj ispod borovine,
poklanjam ti sebe, polanjaš mi dušu.
Mjesec nam se noćas skrio iza brda,
neće ni on svjedok, tom činu da bude,
dok me grliš nježno, dok vatra pucketa
i dok tvoje usne, strasno moje ljube.
I vukovi noćas stražu nam čuvaju,
viju oni glasno ovde u planini,
neće dati nikom da nam to pokvare,
dok smo sretno zaljubljeni u ovoj tišini.
Upaljena svijeća kraj kamina stoji,
dogorjeva zadnji plamičak joj sada,
tamom skriva tajnu o našoj ljubavi,
odati je neće nikom i nikada.
Poželili mi smo da noć vječno traje,
da se novo jutro nikada ne rodi,
povratak u stvarnost, nakon ove noći,
samo naša srca do očaja vodi.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 14. veljače 2022.