Izvještaj koji je Max Primorac, američki dužnosnik u Zakladi Heritage, bliskoj administraciji Donalda Trumpa, napisao o Bosni i Hercegovini izazvao je, očekivano, buru u političkom Sarajevu.
Kao rješenje iz sadašnje krize, Primorac je predložio uspostavu hrvatske federalne jedinice i prestanak političkog ponižavanja Hrvata, čije predstavnike u vlasti biraju brojniji Bošnjaci. Dio je to izvještaja objavljenog pod naslovom “BiH – završetak pogreške s izgradnjom države nacije”, koji je nedavno sličnim tonom ponovio i zamjenik američkog državnog tajnika Christoph Landau.
Landau je na konferenciji u Daytonu, u Ohiju, posvećenoj 30. godišnjici potpisivanja mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, poručio kako Sjedinjene Američke Države ostaju posvećene BiH, ali bez nerealnih očekivanja i prijašnje politike nametanja rješenja, piše Večernji list BiH.
Država nacija – propala
Istaknuo je kako Sjedinjene Države više nisu spremne ulagati politički kapital u zemlje koje ne pokazuju realizam. Sve suprotno onome čemu su Sjedinjene Države bile posvećene od potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir, kojim je u studenom 1995. okončan troipolgodišnji krvavi rat, a čiji su potpisnici bili predsjednici Hrvatske Franjo Tuđman, BiH Alija Izetbegović i Srbije Slobodan Milošević.
Dva i pol desetljeća nakon potpisivanja Daytona, sve do dolaska Trumpove administracije, američka se politika miješala u sve procese, uključujući čak i pravosudni proces protiv Milorada Dodika, čije posljedice mjesecima potresaju temelje zemlje. Ambicija je bila dati više “životnoga prostora” Bošnjacima, koji su kao najveže žrtve rata, ali ne i jedine, zbog globalne teme odnosa prema muslimanima bili dobra reklama za Washington.
S druge strane, pokušavalo se izgraditi državu naciju, odmičući se od koncepta triju konstitutivnih naroda iz Daytona, i putem nametnutih državnih institucija jačati kredibilitet središnjih vlasti. Koliko je sve to bilo fiktivno, najbolje se vidjelo u krizi koja je nastala nakon presude Dodiku. Upravo o promašaju izgradnje (bošnjačko-bosanske) države nacije piše Max Primorac.
On smatra da Daytonski mirovni sporazum treba u jednom dijelu devoluirati i omogućiti ono što je njegov duh, a ne samo slovo – da tri konstitutivna naroda moraju imati jednaka prava. A to se, prema njemu, može ostvariti jedino ako imaju jednake uvjete – tri federalne jedinice. Po jedna za Hrvate, Bošnjake i Srbe te Sarajevo kao distrikt.
Ovaj prijedlog ne bi po njemu zahtijevao teritorijalne izmjene jer bi svaka federalna jedinica odražavala područja koja su već pod kontrolom Bošnjaka, Hrvata i Srba posljednjih 30 godina.
Teritorijalne linije koje je utvrdio Daytonski sporazum 1995. godine već su jasno definirane, a sporna pitanja teritorijalnih razgraničenja ne postoje jer je BiH već de facto podijeljena na dva dijela – Republiku Srpsku i Federaciju BiH, koja je podijeljena na dva dijela između Bošnjaka i Hrvata.
Prema Primorcu, tri federalne jedinice u konfederalnom sustavu, sličnom onom u Belgiji i Švicarskoj, omogućile bi ravnotežu i stabilnost u BiH. On zagovara i postupan povratak suvereniteta vlastima BiH te zatvaranje Ureda visokog međunarodnog predstavnika kojemu je na čelu Christian Schmidt. Smatra da bi prije svega takav razvoj događaja smanjio separatističke pritiske i stvorio temelje za stabilnu i funkcionalnu državu.
Srbi, na primjer, time bi dobili vlastitu jedinicu, što bi smanjilo utjecaj Rusije i Kine, dok bi za Hrvate ovakav model značio povratak autonomije i očuvanje nacionalnog identiteta, što im je uskrćeno posljednjih godina.
Za Bošnjake, međutim, ovaj prijedlog znači kraj politike unitarne BiH, koja je prema Primorcu bila osuđena na propast i radikalizaciju. Primorčevo izvješće poziva Trumpovu administraciju da prestane podržavati unitaristički projekt, koji se najbolje vidi na primjeru Željka Komšića, kojega su u četiri navrata Bošnjaci nasilno nametnuli Hrvatima kao njihova neželjenog predstavnika u Predsjedništvu.
Zbog toga na izmjenama Izbornoga zakona godinama inzistira HDZ BiH i njegov čelnik Dragan Čović zajedno s drugim hrvatskim strankama u zemlji. Primorac u svom izvješću posebno kritizira dosadašnju američku politiku prema Hrvatima u BiH. Jedan od dijelova Primorčeva izvješća odnosi se na sve izraženije veze između bošnjačkog političkog vodstva i Irana, koje sežu još od ratnih 1990-ih.
Primorac ističe da je Iran, putem svoje Islamske revolucionarne garde (IRGC), uspostavio dugoročne veze s bošnjačkim liderima. Te veze uključuju financiranje radikalnih imama i poticanje ideologije koja nije kompatibilna s prozapadnim vrijednostima.
O tome svjedoči i nedavni posjet iranskog vojnog atašea, s kojim je ministar obrane BiH Zukan Helez dogovorio suradnju u području vojne industrije samo 10 dana prije eskalacije sukoba između Izraela i Irana.
Zbog toga je iz Washingtona stiglo žestoko pismo, nakon čega se Helez ispričavao Washingtonu tvrdeći da je pogrešno shvaćen. Naveo je i kako je prethodna američka administracija jako pogriješila kada je Hrvate iz BiH isključila iz organiziranja plinskog povezivanja preko RH ignorirajući njihova stajališta te prijeteći sankcijama njihovu vođi Draganu Čoviću.
Primorac svjedočio i u Kongresu
U tom je kontekstu istaknuo važnost da Washington “igra” preko vlasti u Zagrebu u smislu snažnijeg povezivanja BiH s EU. U trenutku kada je na stranicama Zaklade Heritage izašlo njegovo izvješće, Primorac je doputovao u zemlju svojih predaka, sudjelovat će i na Dubrovnik forumu te će posjetiti obitelj u Hercegovini.
Najbolja reklama njegova trenutačnog utjecaja u Washingtonu jest Chapter IX o stranoj američkoj pomoći i USAID-u koji je napisao kao dio Heritageove vizije nove Trumpove administracije.
O tim je zloporabama i svjedočio u Kongresu u dva navrata ovoga proljeća kao bivši službenik te razvojne agencije. USAID je danas posve marginaliziran, a strana pomoć ne služi za ideološke projekte.
