ZAPLAKAT ĆU JER
PIVATI NE MOGU
Nije moje tilo doma,
al je duša tam’ di triba biti,
kad se vratim, past ću na kolina,
rodnu grudu tada poljubiti.
U ruku ću uzet grumen zemlje,
a u drugu ljuti kamen,
prislonit ih tad na svoje srce,
od mog roda to je znamen.
Na grobove poći, upaliti sviće
i svakome odniti ću cviće,
pomolit se za njih dragom Bogu,
zaplakat ću, jer pivat ne mogu.
Sa groblja ću poći domu svome,
zaključanom, trnjem zaraslome,
ne čeka me u dvorištu moja majka stara,
neće više svome sinu vrata da otvara.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 06. lipnja 2021.
Zaplakat ću jer pivati ne mogu: Kad se vratim past ću na kolina rodnu grudu tada poljubiti.
Prethodni članak
Sljedeći članak