Ponekad nam darovi ne izgledaju kao blagoslovi, a znaju to biti.
Tako i ovaj neželjeni, iznenadni i zastrašujuci gost- možda je prokletstvo, a možda blagoslov.
Svijet se utišao na trenutak, umuknuo je industrijski div, svi ljudi su opet jednaki, i veliki i mali, u istom strahu dršću pred neznanim…
Kažu da se napokon vidi nebo nad Italijom, a Talijani se druže, susjede upoznaju i vole, prepreke nisu zidovi balkona niti stakleni prozori..Nikada više neće biti tišine u holovima i liftovima. Cijeli kršćanski svijet zajedno moli za isto.
Obitelj se napokon upoznaje, spoznaje, druži i uglas moli, odjednom ima vremena napretek.
Virus i vrijeme zaustavlja. Nema žurbe! Kamo si požurio, ti mali ubogi čovječe? Zar ne vidiš kako si sitan i bespomoćan pred daleko manjim od sebe? – Što od sebe radiš kad su ti dani kao i vlasi na glavi prebrojani?
Zastani, osluhni tišinu, korijenima se vrati i Bogu se pomoli..
Za tijelo se tako grčevito strašiš, a gdje je duša, što li njoj pripravljaš?
Neki nam darovi ne izgledaju kao blagoslovi, a oni to ipak jesu..Samo otvori oči da vidiš kako sitna neznana čestica mijenja tvoj svijet, a NETKO visoko gore sve gleda i što misliš, smiješi li se??
Pozdrav svima i glavu gore moleći se našem Gospodinu Isusu Kristu.
