Zavičaj: Tu kamen s lozom, raštikom, ružmarinom, mesliđanom i dračom diše

ZAVIČAJ
Srce nije od kamena, ali srce voli kamen sivi
tamo me vuče, tamo živi
gdje su me mati i baka učile
Anđeo Gospodnji i Anđele čuvaru
gdje su dunje žute mirisale na ormaru
gdje mi je piljak stopalo žuljao
gdje uz kamen miriše ljekovito bilje
doziva pčele i priča priču staru
cvijeta puna u proljeće rosna trava
a bura je zorom pročešljava
tamo moje srce slatko sniva
sretno biva
tamo ponos uspravan ko jablan, znade
plesti čvrstim nitima vjere i nade
stoljetni kamen na suncu se sjaji
i njeguju se stari običaji
glas djetinjstva mene zove:
Još u zavežljaju čuvam davne snove
Srce mene tamo vuče gdje sam prvi korak učinila
gdje sam obiteljsko gnijezdo svila
gdje sam svoju djecu rodila i gojila
Tu je moj raj, moj ZAVIČAJ i njegov topli zagrljaj
Iz njegovih njedara, sve više moja misao miriše
tu kamen s lozom, raštikom, ružmarinom, mesliđanom i dračom diše
i novu stranicu zavičajne povijesti piše
Piše :Miljenka Koštro