Utakmica koja spada u antologijske Hajduka je svakako ona odigrana na današnji dan protiv Sparte 1984. godine. Utakmica je to o kojoj se i danas priča po Splitu i Dalmaciji, zbog Hajdukove pobjede, ali i zbog velemajstorskog pogotka Blaža Bake Sliškovića koji je i riješio pitanje pobjednika.
Imao sam čast i privilegiju biti na toj utakmici, a i danas toliko godina poslije sjetim se te nezaboravne avanture. U to vrijeme iako je Poljud imao veći kapacitet teško je bilo doći do ulaznica za utakmice Hajduka. Nije bilo kao danas mailova i on line rezervacija, i za taj dragocjeni komadić papira valjalo je otići u Split ili imati nekoga da ti kupi karte. Kako nisam bio u mogućnosti niti jedno niti drugo ostalo je džoker zovi, a on je bio Baka Slišković. Baka nam je nabavio karte za istok i bili smo spremni za avanturu, te smo vagali između autobusa ili vožnje autom.
Ovo drugo je bilo riskantnije jer među nama je tek jedan momak imao vozačku, ali je položio tek koji mjesec prije i nije nigdje vozio izvan grada. Ostao nam je kao prva opcija autobus, ali ne lezi vraže nije bilo noćne linije za povratak, i onda smo ipak uspjeli nagovoriti našega starijeg kolegu da ipak idemo kolima.
Taj dan sam pobjegao s nastave ranije da bi krenuli na vrijeme. Ukrcalo se nas četvero u starog Stojadina i krenuli smo put Splita. Put do Splita se otegao na neka 4 sata, na cesti su nam mnogi svirali jer smo išli sporo, a dečko koji je vozio nije se usudio nikoga preteći. Bilo kako bilo došli smo do Splita na vrijeme da uzmemo ulaznice, te da osjetimo atmosferu koja je bila užarena po cijelom gradu. Split je gorio, ma u pravom smislu riječi gorio. Rijeke navijača u bijelom su se kretale ka stadionu, a mi smo se malo zabrinuli da se ne pogubimo. Tko će te poslije naći u toj masi, pa smo se čak i za ruke držali da se ne izgubimo.
Došli smo do stadiona i nekako nakon dosta čekanja u redu ušli na Poljud koji se samo čekao da eksplodira, a eksplodirao je kada su bili izašli na teren. Ludnica, nemam riječi za to, jednostavno treba to doživjeti. Prva utakmica završila je 1:0 za Spartu, a već u ranoj fazi utakmice Ivan Gudelj je doveo Hajduk u vodstvo za novu erupciju oduševljenja na stadionu. Iako je Hajduk bio bolji drugog gola nismo vidjeli do kraja regularnog dijela utakmice i ušlo se u produžetke. I produžetci su se približili kraju i do nas su neki navijači iz Imotskog već počeli moliti za sreću u penalima. A onda se u 117 minuti ukazao Blaž Baka Slišković koji je postigao pogodak iz slobodnjaka kakav se do tada nije vidio na nogometnim terenima. E tu ludnicu i erupciju sada baš ne mogu opisati, niti ja niti bilo tko na svijetu. Imoćani do nas su nas grlili i ljubili jer smo mi ipak Bakini iz Mostara.
Kada je sve to ludilo prošlo oni su navalili da idemo na piće da nas časte, i tako smo se našli skupa s njima u nekom lokalu u blizini stadiona gdje smo popili par pića. Onda su oni navalili da idemo s njima do Imotskog. Mi smo ih uvjeravali da je noć da momak slabo vozi, ali oni su bili neumoljivi. Idemo mi isprid vas pa polako do Imotskog, a i vama je bliže kući. I kako ih nismo mogli uvjeriti krenuli smo polako za njima i sretno stigli do Imotskog koji je gorio te večeri kao i Split. Zadržali smo se tamo skoro do jutra i onda smo nekako uspjeli krenuti za Mostar. Taj dan naravno nisam išao u školu, ali vrijedilo je sve je baš vrijedilo i ta avanturu ću pamtiti do kraja života.
