ŽENA SA KAMENA
U dvorištu ispred kuće stare,
sjedi žena, iz dna duše jeca,
zašto plačeš, upitah je tada,
prošaputa jedva tihim glasom:
Otišla su svijet moja djeca.
Zaboli me svaka suza njena,
što se bolna slivala niz lice,
nije mogla svoju tugu skriti,
što će sama morat ostariti.
Nemoj plakat ženo sa kamena,
budi jaka kao ova stijena,
težak život, morali su poći,
al će opet tvoja djeca doći.
Katarina Zovko Ištuk
Mostar 18. rujna 2022.
- Oglas -
