18.9 C
Mostar
Četvrtak, 28 ožujka, 2024

Živa istina kažu: O’š mi vi’t gudine?

‘Ko nije rođen na selu, ne može pojmiti specifičan, gotovo nježan i prisan, odnos ljudi sa svojim blagom.
Nešto sasvim drugačije od odnosa sa kućnim ljubimcima.
Pojam kućnog ljubimca, vaktile je bio posve nepoznat.
Mačke i psi su bili radna snaga, baš kao i čeljad.
Nema kruva prez motike, sinko majčin, pa bijo ga isan ili ajvan.
Pa, kako se od ajvana imalo čudo koristi, gotovo ga se tretiralo k’o isana…( “ne mišajuć svetog krsta”).
Kako i neće, Bog te pomogo! Sritna bi čeljad prez njega, pocrkala od gladi!
Ta privrženost “marvi”, ostala je, u starije čeljadi, i “poslije nove ere” – ere izobilja.
Jednom prigodom, jednu đava potenta, pa dovede dolikar, jednu curu iz velegrada.
Matere joj, u tom trenutku, ne biše u kući.
Znajući za njenu prirodnu pla’ovitost, stra’ovala je da će se prikoviše smest.
Tada, dabo’me, nije bilo mobitela i telefona ko danas, pa joj nije uspila javit; pripremit ju; dat kakvo uputstvo za grajsku čeljad…
Banut će, pa šta Bog da.
I evo, čuje da mater dolazi.
Gošća se skače na noge i srdačno pozdravlja.
– Kako ste?
– Dobro, ti…?
Da ne bi nastao neugodni tajac, ‘ćer joj predstavi gošću i ponudi misto da sidne, pa se osjećala koda nije u svojoj kući.
Em zbog takve neobične učtivosti, em zbog stranjske cure.
Zbunjena, osta na nogama.
Činilo se kao da traži još koju riječ ljubaznosti; još koje dodatno pitanje, ili već nešto što je, možebit, nalagao red i običaj, ali joj, ko zauzinat, ništa nije padalo na pamet.
Nervozni prelaz dlanom priko dlana, nalik pranju ruku, odavahu skrivenu nelagodu.
– Pa, šta tu stojiš? Aj’…sidi!
Više je to bio loše prikriven prijekor, nego molba.
Shvatila je i zbunila se još više.
Napetost i nelagoda se mogla osjetiti zatvorenih očiju, zbog čega je, sritna ćer, sigurno dobila čir na željdacu.
“Neka, neka…iđem ja još…”
Napravi mali korak natrag, kao da će otići, a onda se zaustavi, te, nagnuv malko glavu prema curi, upita žustrim, zvonkim glasom: “Oš mi vi’t gudine?”; pa, nakon jedva primjetne stanke, doda,
“Da viš kako su uredni!”
Izgovorila je to s primjetnom nelagodom, ali ipak tako, kao da se radi o nečem što se, samo po sebi, podrazumijeva.
Nešto najuobičajenije i najprimjerenije za nuđenje gostima.
Kao što bi se, nekoć, gospodi na aristokratskim balovima, pokazivalo lovačke pse, staju i konje, očekujući da se takav prijedlog, naravski, ne odbija, pa makar i iz čiste uljudbe.
Naravno da oš!
Dok se gošća nije ni snašla, a sudeći po izrazu lica, vjerojatno ni naročito razumila što joj se govori, zajauka ‘ćer tako kao da je, ne znam šta prosto rekla.
“Jooooj, mamaaaa!”
Mater se zadrveti: “Missovo!”
“Daj ti sa svojim gudinima…huhuhuuu..”.
Smijala se ko luđak, premda joj i nije bilo baš toliko smišno; tek toliko da se razbije nelagoda.
“Ajde, bona…taman nekog brige za tvoje gudine…huhuuu…”
Sritna joj mater i dalje ne s’vaća u čeme se toliko ogrišila o gostoprimstvo, pa dodav još jedno “misusovo”, zbunjeno raširi ruke i nestade iza vrata.
Živa istina…
‘Ćer odma’nu rukom i bržebolje okrenu na drugu temu.
Gošći i dalje nije bilo ništa jasno, ali ne tide ništa priupitivati.
Tek biše joj nekako ža’ te žene, premda ni sama nije znala zašto.
Valjda zbog te nelagode s kojom, sritnica, nikako nije uspjevala izići na kraj.
I tko zna bi li mogla shvatiti da su za nju njeni gudini, bili barem jednako bitni kao i njima dvima njijove štiklice, noktići, suknjice….
Barem toliko!

- Oglas -

Biralo me

- Oglas -

Povezani članci

Ostanite povezani

25,468ObožavateljiLajkaj
416SljedbeniciSlijedi
1,170PretplatniciPretplatiti
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
Mostar
raštrkani oblaci
16.6 ° C
17.9 °
16.6 °
48 %
5.7kmh
40 %
Čet
15 °
Pet
18 °
Sub
20 °
Ned
19 °
Pon
20 °

Najnovije

spot_img