Kako stariš, počinješ drugačije gledati na život. Počinješ shvaćati da istinska sreća nije u tome koliko novca zaradiš, koliko diploma imaš, ili koliko ti je velika kuća ili auto. U nekom trenutku materijalne stvari izgube svoju vrijednost. Ono što je zaista važno je mir u tvom srcu, radost u tvojim danima i smirenost u tvom životu. I na kraju krajeva, sve to upotpunimo molitvom koja i jest najbitnija i bez koje ništa ne funkcionira.
Kada si mlad, uobičajeno je juriti za uspjehom, statusom i bogatstvom. Često mislimo da će nas ove stvari zauvijek usrećiti.
No s vremenom naučimo da prava sreća dolazi iz jednostavnih stvari – poput sjedenja s voljenima, smijeha starim uspomenama ili samo uživanja u tihoj večeri kod kuće.
Bog, obitelj i pravi prijatelji postaju vaše najvrjednije blago.
Ljudi kojima je stalo do tebe, koji su tu u teškim trenucima, koji te vole zbog onoga što jesi, to su oni koji su zaista važni. Njihova podrška znači više od svega što novac može kupiti.
Prestaneš trebati više i počneš osjećati zahvalnost Bogu za ono što već imaš. Naučiš da je bolje imati nekoliko bliskih, pravih prijatelja nego imati mnogo lažnih. Bolji je mali, miran dom od velikog, stresnog. A srce puno ljubavi i Božjeg blagoslova vrijednije je od bankovnog računa punog novca.
S godinama otkriješ da najbolje stvari u životu uopće nisu stvari.
Bog, ljubav, mir, dobrota i jednostavne radosti donose najviše sreće.
I tada stvarno počneš živjeti.
Na kraju, život nije bitno ono što posjeduješ, već kako se osjećaš, koga voliš i kako provodiš vrijeme.
