Neki dan sam pročitala priču na vašem portalu HERCEGOVINA.in kako je Hercegovac zalutao u tuđe svatove. Čitala sam i komentare i jedan kaže da mu je najgore otići u svatove u kojima nikoga ne poznaje. Moja priča je drugačija. Moram priznati da je i meni bila neugoda otići u svatove ljudima koji su mi potpuno nepoznati. U svatove je trebao ići otac, ali taj vikend imao čak troje i na jedne je poslao mene kao svoju izaslanicu. Moj tata je strog, ali i pravedan čovjek i znala sam da mi se ne vrijedi odupirati. Otišla sam u te svatove. Smjestila sam se u dio dvorane u kojoj sjede mladoženjini svatovi. Došla sam među prvima, jer mi je nekako neugodno bilo da dođem poslije i da tražim mjesto. Za moj stol ubrzo su sjela dva momka, zatim momak i cura, a na koncu i sam momak. Nisam iz početka obraćala pažnju na njega, ali kako je noć tek počela i bila duga upustila sam se u razgovor s njim. Na prvu me dojmio kao fin dečko, a i on jadan kao i ja u svatovima gdje ne zna nikoga. Kako je noć odmicala i mi smo bili sve opušteniji, pa smo ubrzo završili na plesnom podiju. Noć mi se nekako iz dosadne pretvorila u uzbudljivu. Htjela sam ići kući nakon jabuke, ali sam ostala s mojim novim poznanikom.
Kada smo ipak pošli kući razmijenili smo brojeve mobitela i on je obećao pozvati me na kavu. Tako je i bilo jer me je već sutra nazvao da je pijemo. Sve ostalo je povijest. Danas smo ja i moj neznanac već nekoliko godina u braku i imamo dvoje prekrasne djece.
Neviđena drama u Mostaru: Hercegovac zalutao u pogrešne svatove
